TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Nemoralna ponuda

  • Objavljeno u BiH
Nemoralna ponuda

Gostujući prošle sedmice na TVN1, dr. Adisa Omerbegović-Arapović, profesorica sa Burch Univerziteta i potpredsjednica SBB-a za ekonomsku politiku i strateški razvoj, rekla je nešto veoma interesantno. Kazala je kako je svojevremeno bila nominirana za člana Nadzornog odbora NOS-a (Nezavisni operator sistema) BiH, ali je taj angažman odbila jer ne želi primati naknade iz budžeta. Dodala je također da trenutno jeste članica Ekonomskog savjeta (vijeća) Vlade FBiH, što nije plaćen angažman, ali da su članovi tog savjeta, kako je rekla, “dobili nemoralnu ponudu od jedne strane ambasade” pod uslovom da potpišu da neće kritikovati rad Vlade FBiH.

ELDAR DIZDAREVIĆ

OSLOBODJENJE.BA

Na pitanje novinarke TVN1 o kojoj je ambasadi riječ, profesorica je rekla kako je riječ o britanskoj vladi, koja značajnim sredstvima pomože rad vlada u BiH. Dodala je da to neminovno možda i nije loše, ali da i to mora biti transparentno. Naglasila je također da ona nije potpisala izjavu o nekritikovanju Vlade FBiH, jer je to u osnovi neprincipijelno, budući da će savjet odlučivati o bitnim stvarima za ekonomiju BiH. “Odlučila sam da ostanem profesorica i da primam tu platu i da utičem na javne politike u ovoj zemlji. Ne moramo svi ući prljavi u politiku, možemo i čisti”, zaključila je ona.

Ovo je prilično pošten potez profesorice Burch Univerziteta, koji baš i nije uobičajen u bh. javnom životu, a posebno ne u ovdašnjoj politici. No, ono na što bh. javnost mora obratiti posebnu pažnju u cijelom ovom slučaju je zapravo ta “nemoralna ponuda” britanske vlade upućena članovima Ekonomskog savjeta, koja je ukrašena jednim malim dodatkom - da se ne kritikuje Vlada FBiH!?

Šta, dakle, znamo o toj nemoralnoj ponudi? Znamo da britanska vlada značajnim sredstvima pomaže rad vlada u BiH (?!) te da je valjda u sklopu toga poslala i nemoralnu ponudu članovima Ekonomskog savjeta. Da li je dobro da britanska vlada značajnim sredstvima pomaže rad Vlade FBiH? Zamislimo sada jedan primjer. Neka cijela situacija i svi akteri ostanu isti, samo neka se sada umjesto britanske vlade pojavi, recimo, jedna komercijalna banka ili neki telekom-operatora. Da li bi bilo dobro da banka ili telekom finansijski podržavaju rad Ekonomskog savjeta Vlade FBiH? Možda bi bilo dobro, a možda i ne - zavisi kako ko gleda na to - ali je to sasvim sigurno veoma loše ako bi ta banka ili telekom zauzvrat tražili nešto ili očekivali nekakvu protuuslugu. A britanska vlada već u samom startu traži nešto. Evo vam podrška, ali samo ako nećete kritikovati rad Vlade FBiH. Obratite u ovom slučaju pažnju na to kako demokratska načela te sloboda govora i mišljenja ponekad imaju sasvim drugačije konotacije u interpretaciji najrazvijenijih demokratskih nacija.

A ako članovi Ekonomskog savjeta ne mogu kritikovati poteze federalne vlasti, kakva je onda njihova uloga? Da li im je uloga da samo klimaju glavama i aminuju sve što odluči Vlada FBiH, odnosno što žele njeni stvarni nalogodavci? U tom se slučaju onda gubi i sama suština tog Ekonomskog savjeta, koji je sastavljen od sedam doktora ekonomskih nauka, a koji bi trebali bez naknade da savjetuju Vladu FBiH u vezi sa ekonomskom politikom te da Vladi samoinicijativno upućuje prijedloge mjera i aktivnosti u cilju stvaranja održivog ekonomskog rasta.

Ustvari, nemoralnom se ponudom zapravo kupuje nezavisnost tog savjeta te se samim tim narušava i sama ideja cijele te inicijative - da stručni ljudi iz BiH bez naknade savjetuju Vladu FBiH. Nemoralnom se ponudom zapravo veoma efikasno kupuje šutnja ekonomskih stručnjaka iz ove zemlje kako bi se mogle i dalje neometano implementirati određene ekonomske ideje, kao što se to konstantno čini posljednjih dvadesetak godina.

Ima u svemu tome još jedna važna stvar. Pitanje je da li Vlada FBiH zaista treba finansijsku podršku i pomoć ili ne. Ali, ako takva nekakva pomoć bez obzira na sve i dođe, onda ona mora biti apsolutno transparentna. Dakle, u ovom se slučaju mora postaviti i pitanje da li ta pomoć dolazi baš iz Britanije i od tamošnjih poreskih obveznika ili od nekog drugog? Jer, ovakvih i sličnih podrški u makroekonomskom životu BiH bilo je i do sada jako puno, ali se gotovo kao po pravilu na kraju ispostavljalo da je ta i takva pomoć uvijek bila uvjetovana nečim i stizala od nekog trećeg.

Potpisnik ovih redova je prije desetak godina, radeći tekst za magazin Dani, naletio sasvim slučajno na gotovo identičan slučaj. Krajem 2006. objavljena je vijest da je Svjetska banka odlučila da sa milion dolara potpomogne kreiranje makroekonomske politike BiH. Slijedeći tu informaciju, trag me je odveo do britanske vladine agencije DFID (Department for International Development), koja je dobila pomenuta sredstva od Svjetske banke, da bi potom od dijela tih sredstava plaćala čovjeka bliskog Svjetskoj banci koji je bio instaliran u Vijeću ministara BiH na pripremi novih ekonomskih zakona (više u Danima broj 486 iz 2006. godine). Naravno, kako to obično biva, sva ta “pomoć” je na kraju preko kredita prebačena na leđa građana BiH da je oni otplaćuju. A šta danas imamo od te pomoći? Svi tadašnji zakoni koji su usvojeni na državnom nivou - poput, recimo, zakona o carinskoj politici, stranim ulaganjima, fiskalnoj politici, vanjskotrgovinskoj politici, zakona o bankama i valutnom odboru i tako dalje - napravljeni su isključivo po uzusima i normama Svjetske banke, odnosno po uzusima neoliberalne ekonomske doktrine. Tim zakonima, između ostalog, možemo zahvaliti i za ekonomski užas u kojem danas živimo.

Danas su ljudi bliski Svjetskoj banci infiltrirani u sve pore aktuelne izvršne vlasti. Oni su ti koji kroje ovdašnju makroekonomiju, a ne premijeri i ministri koji su itekako krivi što su ih pustili i što ne rade svoje poslove. I kada se sve sabere i oduzme, lako je shvatiti da je prevashodni interes nemoralne ponude zaštititi ljude u izvršnoj vlasti bliske Svjetskoj banci kako bi oni mogli i dalje na miru, van dometa kritika, implementirati sve što Svjetska banka, MMF i međunarodna zajednica žele. Ko ne vjeruje u to, neka površno pročita Reformsku agendu. Nema doslovno nijednog pasusa u kojem se ne navodi da će se neka mjera implementirati uz pomoć ili u saradnji sa Svjetskom bankom i MMF-om, današnjim vodećim perjanicama neoliberalne ekonomske doktrine, koja od država trećeg svijeta pravi tek puke kolonije bogatih država. Pojedini predstavnici međunarodne zajednice u BiH snažno podržavaju tu ideju, jer im je to jednostavno u interesu.

Na kraju, moramo se sjetiti i da je Svjetska banka još daleke 1996. godine sama na sebe preuzela obnovu privrede i ekonomije BiH, postavljajući ambiciozne ciljeve: povećanje zaposlenosti, smanjenje siromaštva, pokretanje proizvodnje, dostizanje predratnog BDP-a u roku od samo pet godina i tako dalje. Koliko je Svjetska banka bila uspješna u tome, osjećamo danas svi na svojoj koži. Stoga se mora postaviti i pitanje treba li BiH i dalje puštati Svjetsku banku, MMF i općenito međunarodnu zajednicu da ovdje rade šta hoće? Na to pitanje, poštovani čitatelji, odgovorite sami. No, pri tome imajte na umu da je Albert Einstein svojevremeno ludost definisao kao uporno ponavljanje istog uz očekivanje drugačijih rezultata.

Marketing

 

  cinestarskola liderstvafotbhmbhmagazin