TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Bajtal: Tri decenije dugog umiranja

Istaknuto Bajtal: Tri decenije dugog umiranja

Profesor dr. Esad Bajtal ističe da je 2017. godina produbila već postojeće socijalne razlike i napravila još veći jaz između malog broja bogatih i velikog broja siromašnih građana BiH. Istovremeno, umjesto napretka, očigledno je stajanje u mjestu i pat pozicija. Sada postoje etno-podanici i etno-kmetovi, zbog čega su, pored ostalog, bh. građani osuđeni na dugo umiranje, kaže Bajtal.

IZVOR: RSE

RSE: Ovo je vrijeme kada sevsumiraju godišnji rezultati, prije svega na političkom planu. Možete li Vi bilo šta izdvojiti što zaslužuje pažnju, što bi nosilo znak 'Plus' ili 'Pozitivno'?

Bajtal: Nažalost, i u principu, nema šta da se izdvoji, jer već trideset godina gledamo reprizu istog politikantskog filma u javnom i političkom prostoru Bosne i Hercegovine. A taj film podrazumijeva daljnje siromašenje zemlje, njeno blokiranje, pokušaje disfunkcionalizacije, destabilizacije, koji se odvija vrlo sinhronizovano, opet na tragu onih velikodržavnih projekata iz devedesetih godina. Jedino možda, da se izdvoje presude Haškog tribunala, 'šestorci' Herceg Bosne i generalu Mladiću, koje su donijele, čini se, barem s jedne strane neki novum, koji bih ja nazvao ogoljavanjem do sada licemjerne i sofisticirane politike Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), koja se sad otvoreno stavlja u službu dodikovskih političkih logika, saobraženih i, naravo, usklađenih sa Beogradom, koji to i dalje radi sofisticirano, pa više ni HDZ ne krije svoje nakane disolucije i cijepanja na temu trećeg entiteta, itd, itd.

Nažalost, to je jedna od stvari koja se u 2017. mogla izdvojiti. Sve drugo je, kako rekoh, samo jedna repeticija, stajanje u mjestu, pat pozicija i, naravno, vrijeđanje, ponižavanje, izgladnjivanje, siromašenje i ne znam šta se sve još građanima ne radi ove posljednje tri decenije.

RSE: A građani uglavnom mirno podnose svoj teški položaj, neviđeno nizak životni standard,pokazujući ogromnu strpljivost ili možda neku nadu?

Bajtal: Tako je to u nedovoljno razvijenim demokratijama. Imate građane koji se više nadaju nego što objektivne okolnosti obećavaju u pravcu te nade. Ovo je miran svijet, mislim na cijeli region, to su normalni ljudi sve dotle dok ih politike ne povedu, ne poguraju u haos. Građani regiona Bosne i Hercegovine sami po sebi nisu spremni na velike zahvate u smislu korištenja svojih ljudskih, civilizacijskih, moralnih, političkih, demokratskih prava, koja im kažu: 'Da, gladni ste, žedni ste, bosi ste, goli ste, imate pravo da kažete da vam je sve to tako'. Ne. Oni se i dalje nadaju, oni više vjeruju obećanjima političara nego svom vlastitom iskustvu, ovakvom kakvo je u svojoj pojavnosti. Dakle, naši građani šute, trpe i nadaju se.

U BiH 105 multimilionera

RSE: Šta možete reći o političarima – kako su se oni ponašali? Ja bih izdvojila metod - 'tuk na utuk'-na negativno ponašanje uzvraćano je negativnim, nikad na pozitivno pozitivnim.

Bajtal: Meni se to čini kao dobro dogovoreno, prećutno ili glasno – to ne mogu tvrditi – ali ta stalna sinhronizacija ping-pong loptice jednih drugima, sa jedne strane stola na drugu, u kojoj se oni vrlo dobro snalaze i koja im, na kraju krajeva, omogućava opstanak na javnoj i političkoj sceni, jeste nešto što je u ljudskom i civilizacijskom vrijednosnom smislu vrlo mizerno. Politiku neću da pominjem, jer ovdje očito, sa stanovišta ovog ugla iz koga sad govorim, nema politike, postoji politikantstvo, postoji vječna prevara, postoji vječna obmana građana, lažna obećanja glasačima, jer nažalost birača nemamo.

Birači u BiH su se povukli
Birači u BiH su se povukli

Oni su onaj apstinentni dio, 40 do 60 posto građana, koji su vrlo rano shvatili da ovdje nemaju s kim razgovarati, pa ni u izbornoj priči u izbornoj noći. Oni su se povukli, i tako, u nekom defetizmu, u nekom apsolutnom padu optimizma čekaju svoju sudbinu, osuđeni na dugo dvodecenijsko, trodecenijsko umiranje. Dakle, kada vas neko strijelja, tada je s vama završeno u tom trenutku. Kada vas neko izgladnjuje, standardom i načinom življenja u kojem jedva opstajete kopajući po kontejnerima, onda je to osuda na dugo umiranje, koja je uvijek gora od smrtne presude.

RSE: Koliko je i tokom 2017. produbljena socijalna razlika među građanima, povećan jaz u načinu svakodnevnog života između bogatih i siromašnih?

Bajtal: Ona je strašna, ona se stalno povećava. Do prije tri, četiri godine imali smo onih 85 multimilionera, ljudi koji su svaki od njih 'teži' od 30 miliona pojedinačno. U to istraživanje Welth-X-a nisu ušli oni sa 29, 25, 16 miliona. Prije tri, četiri godine bilo ih je 85, pa se onda taj broj digao na 95 njih, pa sada prema posljednjem istraživanju Welth-X-a imamo 105 multimilionera u Bosni i Hercegovini, koji su 'teški' devet milijardi dolara. Ako napomenem da se Jugoslavija srušila na kreditima od 18 milijardi dolara i 24 miliona stanovnika, onda možete misliti kako je nama. Dakle, s naših leđa zgulilo se sve što se moglo zguliti i, kao što vidite po ovim uporednim podacima, taj proces ne prestaje. Oni i dalje rade to što rade, jer ovdje nemamo politike, ovdje imamo interesne grupe koje se bore za svoje interese. Nemamo borbu ideja, što bi trebalo da bude u normalnom demokratskom društvu, ideja koje vuku naprijed, nego imamo borbu interesa pojedinaca i grupa. U tom smislu naše se, ovdašnje se interesne grupe, etnointeresne, klerointeresne grupe lažno predstavljaju kao političke stranke.

RSE: Kad govorimo o procesu evropskih integracija gotovo da ne treba naglašavati da postoji kašnjenje, odgovori na Upitnik još uvijek nisu kompletirani, ali se posljednjih dana bh. političari pravdaju time daje BiH složena država, da je puno nivoa vlasti i da zbog toga nema poređenja sa zemljama regiona. Ali, to se znalo i kada je primljen Upitnik Evropske komisije prije godinu dana, pa je obećano da će rok za odgovore biti šest mjeseci. Prošlo je dvostruko toliko...

Bajtal: Oni su ti koji su komplikovali stanje. Onaj ko pošteno želi da radi u ime naroda, u skladu s vlastitim obećanjima koja mu daje u svakom izbornom ciklusu, može i bez ikakvih izmjena da zanemari sve te komplikacije i kompleksnost. Onaj ko pošteno hoće da radi, njemu ne treba ni Ustav ni zakon, dovoljno je da izvršava svoja obećanja na osnovu kojih su mu građani rekli: 'Da, eto ti vlast, vodi nas tamo gdje si obećao'. A oni, evo već u par ciklusa obećavaju da ćemo ići u Evropsku uniju, da su oni za to, a s druge strane, praktično, vidimo da njima nije ni na kraj pameti da se hvataju tog puta, i da za to imaju, opet po logici stvari, vrlo opipljive razloge: ući u Evropsku uniju znači ući u pravno uređen prostor, a u pravno uređenom prostoru nemate etno-kmetove, etno-podanike, nego imate građane koji misle svojom glavom i govore ono što vide, koji koriste svoja demokratska, ljudska i civilizacijska prava.

Pošto ovdje toga nema, oni će beskrajno odugovlačiti da izbjegnu taj trenutak ulaska u Evropsku uniju, jer tamo kad dođu moraju nekome ili nečemu položiti račun za ono šta su radili i kako su radili i zašto je stanje u ovoj zemlji ovakvo kakvo je.

Ući u Evropsku uniju znači ući u pravno uređen prostor, a to ne odgovara političkim krugovima u BiH
Ući u Evropsku uniju znači ući u pravno uređen prostor, a to ne odgovara političkim krugovima u BiH

RSE: Ako je neko državnik, onda se on mora izboriti sa komplikovanom državnom strukturom, za koju znamo da postoji od Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Bajtal: Pa normalno, ali ja Vam kažem, ta komplikovana struktura ne mora biti problem ako oni hoće pošteno da rade. Tada se zanemare sve moguće komplikacije, sjednu i kao ljudi se dogovore - 'Haj'mo učiniti nešto za svoje građane'. Ko hoće pošteno raditi, njemu ne treba vanjska prisila. Dovoljna je ljudska riječ, dovoljno je uzajamno dogovaranje i tvrda odluka da se zaista ljudski radi i u skladu sa javnim društvenim interesom, odnosno u skladu sa interesom građana.

Sve drugo što pričaju – komplikovano, Ustav, Izborni zakon, ovaj zakon, onaj zakon, nemogućnost dogovora – pa to je čista laž. Oni su se dogovorili, prećutno ili otvoreno, da se ne dogovaraju, da se vječito dogovaraju i da se nikad ne dogovore. Tim vječitim dogovaranjem kupuju vrijeme, a u tom vremenu oni rade svoj posao: pljačke, otimačine, prevare, pustošenje ove zemlje. Istina i forma su dvije različite stvari. Ali, oni žive od forme, a naša suština je ubitačna. Mi smo suštinski ubijeni kao ljudi, osuđeni na dugo umiranje.

senoworks