TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Faruk Šehić: Ljudi u Krajini imaju iluzije o tome da neko u Sarajevu misli na njih

Istaknuto Foto: Alchetron Foto: Alchetron

O našem proslavljenom književniku i kolumnisti Faruku Šehiću gotovo sve se zna. Objavio je knjige: Pjesme u nastajanju (2000), Hit depo (2003), Pod pritiskom (2004), Transsarajevo (2006), Hit depo, Pod pritiskom, Transsarajevo, Apokalipsa iz Recycle bina (2007), Knjiga o Uni (2011) i Moje rijeke(2014). Književni kritičari ga često nazivaju “predvodnikom pregažene generacije”, ali i autorom “koji briljantno, duhovito i precizno vlada svojim poetskim izrazom”, ili pesnikom koji piše poeziju “za one koji su operirani od potrebe za utjehom”. Dobitnik je i mnoštva nagrada za svoja djela. Iskoristili smo Farukovo slobodno vrijeme i zamolili ga da za BHMagazin odgovori na nekoliko pitanja.

  • Poezija, proza i općenito književnost nekada i sada,  na prostorima bivše nam države?

 

Nekad je književnost bila bitna, imala je podršku države, postojale su velike izdavačke kuće. Moglo se i živjeti od pisanja. Jasno je da je danas sve obrnuto, države nastale raspadom Jugoslavije nisu ni sjena onoga što su kao republike nekad bile. Pisanje je danas znak da si na margini, i se boriš da preživiš.

  • Pisac-djelo-čitatelj. Neki književni kritičari bi kazali da bez ovog ne može.  Kako vi percipirate ovaj da kažemo poredak ?

Pa to jeste sveto trojstvo koje čini život književnog djela. Danas postoji i četvrti faktor a to je tržište, tzv. PR, imidž itd.

  • U kojoj mjeri pisci danas drže do svojih čitatelja i njihovih kritika ?

Ja mogu pričati o svom iskustvu, ne znam za druge pisce. Postoje dobronamjerne kritike, postoje i zlonamjerne. Meni je kritika OK sve dok to ne pređe u neko lično vrijeđanje, a zna se desiti da lako pređe. Čitatelji su bitni, ali svaki pisac treba slijediti svoj put. Povoditi se za svojim unutrašnjim šestim čulom.

  • Inspiracija za kreaciju nekog književnog djela je čini se prevaziđena. Mnogi pisci i kritičari tvrde da jednostavno treba sjesti i pisati. Kako kod Vas stoje stvari po tom pitanju ?

Inspiracija kao riječ, kao pojam je potrošena, kao što se mnoge riječi vremenom potroše. Za mene je beskrajni rad ono što je inspiracija za drugoga. Postoji taj neki udio neobjašnjivog u pisanju, možda je to inspiracija, ali znam da je rad sve ostalo.

  • Sama kultura u našoj državi je dotakla dno. Interesantnije je pratiti Farmu, Velikog brata, golotinju, dok su predstave, književne večeri na marginama. Omladinu to ne zanima. Postoji li neka formula za povratak kulture na mjesto koje i zaslužuje ?

Sa ovakvom nakaradnom državom, vlašću, mislim da ne postoji. Inače je globalno sve to slično,  mi smo eho dalekih dešavanja. Svugdje je populizam, površnost, banalnost zavladala. Spas je u radu na sebi. Jasno je da ni škole ni fakulteti nisu ono što su bili. Digitalno doba je zaglupilo ljude, to je danak progresa. Treba vjerovati u manjinu koja je neizmjerna.

  • Nažalost moramo se dotaći i politike. Obrazovni sistem nam je zastario i u najmanju ruku je nacionalistički.  Politika se uplela i u tu sferu života. Šta mijenjati ? Treba li nam neka vrsta moždane evolucije, jer zasigurno zaostajemo svjetlosnim godinama za zemljama poput, recimo Finske i Norveške ?

Realno nisam upućen u obrazovni sistem, mislim da je i bolje, manje ću biti frustriran. Mi smo svjetlosnim godinama daleko od svega normalnog, a trend udaljavanja će se samo nastavljati.

 

  • Krajina kao geografski dio BiH odavno je čini se zaboravljena od Sarajeva. Tu nekada pred izbore političari se sjete da je i ona sastavni dio države. Zbog čega je to tako ?

Ljudi u Krajini imaju iluzije o tome da neko u Sarajevu misli na njih. Niko ovdje ne misli ni na koga osim samo na sebe. Krajina u svijesti mnogih ljudi ovdje je neka daleka egzotična pokrajina, tamo negdje preme Hrvatskoj. Dosta ljudi iz Sarajeva nikad nije ni bilo u Krajini. Što više govori o njima nego o Krajini. Krajina je potrebna samo kad im trebaju glasovi, i kad je rat, onda trebaju ratnici.

 

  • Omladina odlazi. Odlaze i oni malo stariji.  Potreba za sigurnošću i poslom je izgleda nadjačala taj neki patriotizam.  Ko je kriv za to ?Podržavate li tu njihovu odluku za odlazak?

Odlaze ljudi s razlogom. Računa se da je zadnjih godina otišlo 80.000 do 100.000 mladih ljudi. To je jedan cijeli grad. Odlaze zato što na pošten način ne mogu ovdje imati život dostojan ljudskog bića. I ja da sam imao pameti trebao sam davno otići, bio bih lišen egzistencijalnog stresa, i raznih drugih bespotrebnih opterećenja. Odlaze čak i situiranu ljudi jer ne žele živjeti i odgajati djecu u konstantnoj psihozi iščekivanja novog rata.

 

  • Vratimo se književnosti.  Piše li Faruk ovih dana nešto novo za svoje čitatelje ?

Upravo završavam knjigu kratkih priča «Priče sa satnim mehanizmom». To bi trebalo izaći krajem godine u Zagrebu pa onda u Sarajevu.

 

  • Sezona je odmora. Vjerujemo da to vrijeme koristite za odlazak u Krupu i Bihać. Kako izgleda Vaš godišnji odmor ?

Ja nemam godišnjeg odmora. Nikad više u životu nisam radio nego ovog ljeta. Takav je moj posao, jer ne mogu se isključiti, zaklopiti laptop i otići negdje na sedam dana, zato što imam bezbroj obaveza. Imao sam plan otići do Albanije, i taman kad sam se nakanio prošetati do agencije taj hotel je bio rezervisan pa nisam nigdje otišao. Moj odmor je nekad kupanje na Uni. Ove godine je to više bilo biciklo, vozanje po Sarajevskom polju. Odem do Otesa ili Osjeka, da se odmorim, ali onda u povratku napišem reportažu. Teško se mentalno odmoriti u Bosni.

 

  • Najomiljeniji pisac ?

Ima ih više: Borges, Kiš, Schulz, Emerson, Marquez, Capote, Herbert, Milosz...

 

  • Izreka ili citat koji Vam se urezao u sjećanje ?

«Postati besmrtan, a zatim umrijeti», Jean-Pierrre Melville.

 

  •  Priredio: BHMagazin.com

Marketing

 

  cinestarskola liderstvafotbhmbhmagazin