TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Intervju: Dubravko Lovrenović, očuh tragično preminulog Mahira

Intervju: Dubravko Lovrenović, očuh tragično preminulog Mahira

Glavni grad BiH Sarajevo još uvijek potresa priča o tragičnom događaju vezanom uz samoubojstvo 14-godišnjeg dječaka Mahira koji je pohađao Internacionalnu školu u sarajevskom naselju Ilidža. Istragu o cijelom slučaju pokrenulo je Županijsko tužiteljstvo u Sarajevu, a iz policije kažu kako su oni obavili svoj dio posla. Međutim, Mahirov očuh, poznati sarajevski profesor Dubravko Lovrenović, nakon tragičnog događaja nije mogao sakriti svoje ogorčenje prema pojedinim institucijama, stoga se konstantno javno oglašavao u medijima jer se stjecao dojam da se cijeli slučaj gura pod tepih.

Naime, u sarajevskim kuloarima, odmah nakon tragedije, kružila je priča kako su akteri zlostavljanja djeca takozvane sarajevske novokomponiran elite. Iako psihički i emocionalno ranjen, profesor Dubravko Lovrenović je pristao za Večernji list BiH govoriti o šokantnim detaljima brutalnog zlostavljanja koje je nad njegovim pastorkom Mahirom Rakovcem vršila određena skupina dječaka iz škole, o verbalnom zlostavljanju od pojedinih profesora. “Supruga mi je u jako lošem psihičkom stanju i stalno sam uz nju, iako ni ja, moram priznati, nisam sasvim dobro, stoga vas molim da budemo brzi”, zamolio je na početku razgovora profesor Lovrenović te dodao: “Kada me netko pita kako si, to mi je pitanje postalo onako problematično. Međutim, našao sam odgovor, a on glasi: Alisa i ja smo preživjeli i preživljavamo vlastitu smrt.”, kazao je Dubravko Lovrenović za Večernji list BiH.

Stječe se dojam kako se ovaj tragičan slučaj pokušalo gurnuti pod tepih zbog umiješanosti skupine učenika koji potječu iz takozvane novokomponirane sarajevske elite. Tek kada ste vi i vaša supruga javno progovorili o svemu, nastala je bura u javnosti. Slažete li se s tom tvrdnjom?

- S obzirom na to da u svim svojim odgovorima, a ne samo u ovom koji je vezan uz moju obiteljsku tragediju, polazim od činjenica, po mogućnosti onih koje su nastale na osnovi vlastite prakse, u ovom slučaju, što se tiče moje supruge i mene, smatramo kako ni u MUP-u Sarajevske županije ni u Tužiteljstvu ne možemo naći ni jednu ozbiljnu zamjerku u svemu što je do sada urađeno. Imamo, istina, prigovora vezanih uz određene procedure zbog nesnalaženja, pa čak i više od toga. Međutim, kada sve hladne glave pokušam zbrojiti, mogu reći kako na spomenute dvije adrese za sada ne mogu uputiti neku ozbiljniju primjedbu, osim jedne, ali ta nije vezana uz prikrivanje slučaja. Riječ je o proceduralnoj pogrešci koja je učinjena i koju bih želio zaboraviti. Naprotiv, kada je riječ o MUP-u Sarajevske županije, koristim ovu priliku kako bih uime svoje supruge Alise i osobno zahvalio agilnom i ažurnom ministru policije u SŽ Ismiru Juski. On je zaista jedini visoko rangirani političar koji nas je nazvao, koji je tražio sastanak sa mnom i koji je obećao da će nas posjetiti u našem stanu. Kada je riječ o prikrivanju, tu postoje ozbiljnije ne samo indikacije nego i dokazi. Tu, prije svega, mislim na fantomsko priopćenje iz Internacionalne škole. Pazite, to je priopćenje napisano na jednom listu papira, a na njemu nema datuma, nema memoranduma, broja protokola, pečata i, konačno, nema potpisa odgovorne osobe. Mislim kako nije potrebno imati neku natprosječnu inteligenciju pa zaključiti kako u samom početku nešto nije bilo u redu. Dakle, ako vi meni ili ja vama pišem pismo ili šaljem e-mail, za pretpostaviti je kako ćemo se ispod toga potpisati. Isto tako, to da nitko iz škole nije znao ništa o slučaju je laž. Znali su oni koji su silovali Mahira i drugog dječaka, znale su djevojčice koje su prolazile pokraj WC-a kada su ih silovali i koje su to popratile komentarom: ‘Uživate li momci?!’ Djevojčice, čija imena ja znam, a poznata su i Tužiteljstvu, gledale su kad su silovali Mahira i tog drugog dječaka te zbijale šale. Jesu li pri tome i ostali profesori to znali, o tome postoje ozbiljne indikacije, ali ono što oni iznose u svom priopćenju, to apsolutno nije istina.

Imate li prigovore na medije?

- U principu, gledajući općenito, mi nemamo prigovor na medije, osim kada su tog prvog, kobnog poslijepodneva medijski “strvinari” oko naše zgrade pravili senzacije. Tu prvenstveno mislim na jednog novinara koji je bez našeg dopuštenja i bez pitanja došao čak i na pokop u Tuzlu, dakle na privatni pokop i onda tu napravio oko 40 fotografija. Nakon što sam ja istupio u javnosti, a to sam učinio tek kada sam imao čvrste, nedvojbene, opipljive dokaze, moram reći da od tog dana pa do danas, a Alisa i ja pažljivo sve pratimo, nemamo ni jedne primjedbe na medije. Profesionalno su odradili posao i na tome im zahvaljujem.

Što je, po vašem mišljenju, sporno u sadržaju pisma uprave škole?

- Što se tiče sadržaja pisma, ono je puno neistina, nelogičnosti i, konačno, puno je neinteligentnih konstrukcija koje sam sa suprugom komentirao tako što oni u školi, očito, misle kako su vicevi koji se pričaju na račun Bosanca o tome da su glupi zaista istiniti. E, sad je na nama, ne mislim samo na svoju suprugu i sebe, da im pokažemo kako Bosanci dosita nisu glupi, kao što i nisu. Moja supruga koja je u teškom zdravstvenom stanju smogla je snage, i ja joj se divim i čak sam je odvraćao, uputiti odgovor i mislim kako je iz njega sve jasno, za one koji žele vidjeti i one koji žele čuti.

Mahir je svakodnevno morao slušati uvrede upućene majci i vama. Vas su nazivali lažljivcem. Ima li to veze s vašim profesionalnim radom profesora povijesti, konkretno vašim znanstvenim radovima, jer takve uvrede aludiraju upravo na to, ili je u pitanju nešto drugo?

- Repertoar uvreda koje su Mahirovi školski kolege upućivali zaista je morbidno maštovit. Ima puno toga i na moj račun. Jedna od tih uvreda glasila je: “Dubravko Lovrenović je lažljivac”. Ako na internetu ukucate moje ime, onda ćete naći jedan blasfemičan i nevješto sročeni pamflet u kojem se tvrdi kako sam ja lažljivac, a riječ je zapravo o tome da su autori tog pamfleta ljudi kojima smetaju moje znanstvene teorije. Neću vam govoriti imena tih ljudi, ali znam tko su. Onaj tko radi savjesno i profesionalno na Googleu će to provjeriti i, uz to, će morati pročitati veliki broj mojih knjiga. Međutim, što to sve govori, govori da su ta djeca sustavno zlostavljala Mahira. Ne znam što su ona slušala u svojim obiteljima, to ćemo čuti na sudu, ali ne bih isključio ni tu mogućnost da su ta djeca kontaminirana u osnovnoj stanici društva, uostalom iz koje sve polazi, dobar ili zao čovjek, dobar ili loš učenik, a to je obitelj.

Izjavili ste da su i pojedini profesori verbalno zlostavljali Mahira. Možete li objasniti na koji način se to događalo?

- Spomenut ću vam samo dva primjera. Kada bi Mahira prozvao profesor u razredu da odgovara, onda su ga iz razreda provocirali da je peder ili peško te se pri tome cijeli razred smijao, a ni jedan profesor nije intervenirao. Isto tako, njegov profesor tjelesnog odgoja pred svim učenicima ga je umjesto Mahir zvao Mahira. Dakle, pravio je od njega djevojčicu, a tome su se svi slatko smijali. Sjetite se kada ste vi imali 14 godina, koliko su to osjetljiva pitanja za jednog dječaka koji se nalazi u pubertetu. Ostale primjere neću spominjati, ne samo zbog floskule “u interesu istrage”, nego neka istražni organi doista rade, imaju dovoljno podataka. Ministar Jusko je kazao kako je policija završila svoj posao. Ja nisam inspektor ili policajac, međutim, ovaj slučaj je toliko jasan da se praktično neka velika istraga nije trebala voditi.

Kada ste primijetili da se Mahir čudno ponaša i povlači u čahuru?

- Promjene u Mahirovu ponašanju smo počeli primjećivati negdje u jesen 2014. godine. Pitao sam ga o tome nekoliko puta, ali on je uvijek govorio kako to nije ništa. Želio sam otići u školu, ali me je Mahir uvijek preklinjao da to ne činim. No, do supruge i mene počele su dopirati informacije kako određena skupina dječaka u školi Mahiru upućuje razne neprimjerene riječi, da su ga izolirali, da mu upućuju razne pogrdne izreke, a tu nismo bili izostavljeni ni moja supruga i ja. Mahir se u školu u Sarajevu upisao godinu dana ranije, nakon što je završio šest razreda u Tuzli u istoj toj Internacionalnoj školi, ali u Tuzli nije imao problema. Nakon što smo saznali za sve uvrede koje su upućivane Mahiru, a to smo saznali od dječaka koji je također bio žrtva zlostavljanja, kako se moja supruga družila s njegovom majkom, obje su zaključile kako je najbolje djecu ispisati iz te škole. Mahira smo ispisali u lipnju prošle godine. Taj dječak je ispričao mojoj supruzi o stvarima kroz koje su prošli. Jedna od takvih je bila da su Mahira vezali za radijator, tukli ga i pri tome ga tjerali da kaže:
“Ja sam gej, ja sam gej”. Njih dvojicu su natjerali da se ljube, a tom prilikom jedan od tih dječaka je sve snimao mobitelom. Ostale detalje ne bih iznosio jer za to postoje razlozi.

Ipak, najšokantnije detalje o Mahirovu zlostavljanju saznali ste nekoliko dana nakon njegova pokopa. Što se dogodilo?

- Taj dječak je rekao mojoj supruzi kako nam mora nešto reći, ali da to može reći samo meni. To je bilo dan poslije Mahirova pokopa, dakle kada mi je rekao da mi ima nešto reći. Otišao sam u stan kod tog dječaka i njegove majke. On je prvo natjerao majku da obuče kaput i rekao joj da izađe iz stana. Dva puta je zaključao vrata, uzeo daljinski i maksimalno pojačao TV. Rekao sam mu da smanji TV jer možemo tiho pričati, toliko da čak kad bi njegova majka i bila tu, ne bi čula razgovor. To dijete je bilo ispunjeno užasom, strahom i stidom. Na jedan zoran način sam shvatio zbog čega nam Mahir ništa nije mogao reći. Kasnije smo od stručnjaka saznali sve ono što se dogodi djetetu kada bude silovano u tom razdoblju.
Taj dječak i moj Mahir su bili silovani, i to bili su silovani oklagijom iz kuhinje. Takvo dijete gubi povjerenje u svakoga, u majku i oca, jer su ga izdali prijatelji i profesori, oni koji su ga trebali zaštititi. Takvo dijete postaje zid i, konačno, takvo dijete gubi svaki osjećaj vrijednosti i pretvara se u ništa.

Takvom djetetu preostaje još jedan-jedini čin, a to je onaj stravični čin koji je moj Mahir učinio 14. prosin­ca.

ZLATKO TULIĆ

VEČERNJI.BA

senoworks