TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Slavo Kukić: Ljevica je puno širi pojam

  • Objavljeno u Intervju
Istaknuto Slavo Kukić: Ljevica je puno širi pojam

Bilo bi lijepo kad bi se promjena političke paradigme bh. društva mogla oslanjati isključivo na ljevicu, ali ne treba nikog isključiti, kaže doktor socioloških nauka i profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru

EDIM BARIMAC

OSLOBODJENJE.BA

Gospodine Kukiću, kako Vi doživljavate Okvirni sporazum SDP-a i DF-a? Je li to ujedinjenje ljevice?

- Temeljno je pitanje što se pod tim podrazumijeva. Misli li se na ujedinjenje u tehničkom smislu riječi, ono koje podrazumijeva budućnost djelovanja ljevice u okviru jedne političke partije, mislim da smo poprilično daleko od toga. I ne samo to. Nisam baš najsigurniji da bi to bilo i najispravnije, najefikasnije rješenje s pozicije misije koju bi stranke političke ljevice morale imati.

Smrtni neprijatelj

Misli li se, pak, o zajedničkom djelovanju s ciljem da se dođe do mogućnosti mijenjanja političke paradigme ove zemlje, o nekoj vrsti laganoga optimizma bi se moglo govoriti. Iako, ne žurimo ni u vezi s tim. Jer, ne zavaravajmo se, politička ljevica je puno širi pojam od onoga što oko sebe okupljaju SDP i DF. A to, onda, znači da ujedinjena ljevica podrazumijeva okupljanje pod zajedničkim kišobranom svih njih – i većih i manjih i svih ostalih koji su izvan političkih partija, a nedvojbeno su dio lijevog političkog pokreta.

Možemo li očekivati pravljenje jednog građanskog i lijevog fronta? Kako posmatrate nastajanje Nezavisnog bloka, gdje je tu SBB?

- Bilo bi prelijepo ako bi se promjena političke paradigme bosanskohercegovačkoga društva mogla oslanjati isključivo na političku ljevicu ove zemlje. Jer, u tom slučaju imenitelj zajedničkog nastupa bio bi puno bogatiji, s puno manje kompromisa koji zajedničko djelovanje podrazumijevaju itd.

Uvjeren sam, međutim, da stranke političke ljevice u današnjem odnosu snaga za promjenu političke paradigme nisu dovoljne, da je njihov kapacitet nedovoljan za to. Dapače, naspram etnonacionalističke paradigme neophodno je okupljanje svega građanskoga, svega što, bez obzira na međusobne razlike, polazi od čovjeka kao ishodišta svoga političkog djelovanja. A to znači da iz tog procesa isključiti ne treba nikoga, pa ni Nezavisni blok, barem temeljem poruka koje šalje njegov prvi čovjek – i neovisno o tome kome i koliko dugo su pripadali. Jer, ljudi su sui generis i po tome što imaju pravo na promjenu, zašto ne? E sad, jer to ste me pitali, vrlo je diskutabilno koliko bi se u sve to mogao uklopiti i SBB. Osobno, recimo, u vezi s tim baš i nisam optimista, a u prilog tome govore iskustva koja se s tom partijom imaju – i koja ga ne preporučaju kao partnera promjene političke paradigme.

Na koncu, lučonoše takvog svegrađanskog okupljanja bi morale biti dvije najjače stranke političke ljevice – ali i sa naglašenom spremnošću za vlastitu kratkoročnu žrtvu, kratkoročne pragmatične gubitke kako bi realnijima postali izgledi misije koja se, kad su one u pitanju, podrazumijeva. Jesu li, pak, na to dvije najjače stranke ljevice i spremne? Ne znam, ostaje da se vidi. Iskreno, takvu spremnost priželjkujem – jer, bez nje one ne bi bile na visini historijske zadaće koja se od njih očekuje.

U posljednje vrijeme iz DF-a i SDP-a se pozivaju na zajednički rezultat koji je kao jednak vladajućim. U čemu je onda problem? Zašto nisu u stanju da naprave front?

- Pitanje je što pod time podrazumijevaju. Istraživanja, istina, pokazuju da respektabilan dio biračkog tijela u Federaciji preferira vrijednosti koje baštine stranke socijaldemokratske i građanske provenijencije. No, to nije cijela BiH, a problem je i u činjenici što se radi o liberalnom dijelu biračkog tijela koje je puno kritičnije i puno sklonije da, zbog grešaka koje učine partije ili lideri partija kojima su skloni, ostanu kući i ne iziđu na birališta. To je detalj o kojem se mora voditi računa.

image
KUKIĆ: OKUPLJANJE SVEGA GRAĐANSKOG

I stoga stalno upozoravam na to kako je svako kalkuliranje, koje polazi od računice koliko će tko u vlasti dobiti, smrtni neprijatelj – i kako se u komunikaciji s javnošću mora biti principijelan, slati poruke kojima se vjeruje i koje se temelje na tezi da su osobni i stranački interesi u drugom planu, da je važno jedino stavljanje točke na tridesetogodišnje iscrpljivanje zemlje i njezinih građana i promjena političke paradigme koja će čovjeka i njegovo pravo na život dovesti u središte svakog političkog djelovanja.

Doktor Neven Anđelić kaže kako bi bilo idealno da lijeva opcija ponudi kandidate za članove Predsjedništva BiH iz sva tri bloka. Drugi analitičari pak kažu da je iznimno bitno da se suprotstave SDA sa bošnjačkim kandidatom. Šta mislite o jednom, a šta o drugom?

- Iz čisto teorijske perspektive i apstrahiranja bosanskohercegovačkog slučaja, kolega Anđelić je u pravu. Iz perspektive borbe za ishod koji stvara pretpostavke za promjenu političke paradigme takav pristup je krajnje pogrešan jer predstavlja, pa makar iza toga bile i najčistije namjere, upiranje u kola etnonacionalista. A to, po onome kako ja razumijem stvari, ni u ludilu ne treba činiti.

Historijski iskorak

S druge strane, na lijevom političkom bloku je odluka o kandidatu iz reda naroda na kojeg će igrati. Popovanje u vezi s tim sa strane ne doživljavam specijalno prijateljskim, pa od koga god dolazilo. Osobno, recimo, igrao bih na onoga tko ima najveće šanse da prođe. No, za koga god se opredijelili, to mora biti čovjek kojem se vjeruje, kojem vjeruju svi građani ove zemlje, ne samo Federacije, još gore pripadnici samo etnije kojoj i sam kandidat pripada. Ako bi se, hoću reći, rukovodili ovim potonjim, to ne bi bilo dobro – jer, pribjegavali bi logici koja karakterizira etnonacionalističke pristupe. I, po čemu bi se, onda, od njih i razlikovali.

U posljednje vrijeme mnogo se govori i o izmjenama Izbornog zakona. Jesu li one i doista moguće bez izmjene Ustava BiH?

- U ovoj zemlji moguće je svašta, pa i izmjene Izbornog zakona mimo promjene Ustava. Druga je stvar koliko bi takve izmjene bile na fonu evropskih vrijednosti. Bez promjene političke paradigme, a nje nema bez pobjede fronta građanskog otpora nad etnonacionalističkom paradigmom, nema ni promjena Ustava koje BiH svrstavaju u društvo evropskih naroda, a onda ni promjena Izbornog zakona koje takvo društvo podrazumijeva. Ili još konkretnije, sve do tada ćemo imati intervencije u Izborni zakon kojima se pokušava zabetonirati status quo, a nikako stvoriti pretpostavke za neku vrstu historijskog iskoraka.

Marketing

 

  cinestarskola liderstvafotbhmbhmagazin