Logo
Printaj ovu stranu

Šta je nama milijarda

Istaknuto Dr. Rich Swier Dr. Rich Swier
Dok se vlasti u Sloveniji maksimalno trude dati podršku razvoju “pametnih sela” kako bi ljude zadržali u ruralnim krajevima, BiH je u okruženju rekorder praznih sela
ERNAD METAJ
 
 

Znoj, upornost i entuzijazam Danijela Prpoša kojima gradi biznis na selu kod Gradiške gdje se vratio iz SAD-a njegov su problem. Od države ne treba očekivati pomoć jer političari ne vide koliko vrijedi Danijelov, ali i trud svakog pojedinca koji želi vjerovati da se u Bosni i Hercegovini može opstati vlastitim radom. U suprotnom, BiH ne bi bila jedina zemlja na Balkanu koja ne koristi EU fondove za ruralni razvoj. Izgubljenih skoro pola milijarde eura investicija u pasivne dijelove BiH političare ne brine. Oni i dalje bez kapi znoja zarađuju i do deset puta više od građana za čije interese bi se trebali boriti. Njima su evropski fondovi samo smetnja. Sa njima dolaze evropska pravila i procedure, sredstva se odobravaju za kvalitetne ideje i programe umjesto za rođake i stranačke podobnike. Odnos prema razvoju sela stvarni je odraz evropskih težnji političkih elita koje su riješile da građane BiH uvedu u EU isključivo preko redova ispred stranih ambasada koje im trebaju izdati radnu dozvolu. Dok se to ne promijeni, ostaje da sumnjamo kako je u pravu bivši visoki zvaničnik State Departmenta James Hooper kada tvrdi da svi u BiH idu u vlast da bi se obogatili.

Dok se vlasti u Sloveniji maksimalno trude dati podršku razvoju “pametnih sela” kako bi ljude zadržali u ruralnim krajevima, BiH je u okruženju rekorder kada su u pitanju prazna sela. Pretpostavlja se da je u BiH oko 500 potpuno praznih sela, a više od 1.500 je onih u kojima živi do desetak ljudi. Ljudi odlaze jer ne vide perspektivu. Malo nade se dobije u izbornim mjesecima, ali brzo prođe, jer se ne dešava ništa. Od priče kako je BiH lijepa zemlja sa puno prirodnog bogatstva se ne živi. Sve bosanske ljepote i bogatstva su mrtvi kapital ako nema kvalitetnih strategija i projekata kojima bi se stavila u funkciju razvoja države i društva.

Devet institucija u Bosni i Hercegovini je od 2011. do danas izdvojilo preko milijardu maraka za poticaje kojima se trebao podstaknuti razvoj privrede i povećati zapošljavanje. Najviše novca otišlo je u poljoprivredu, oko 800 miliona maraka. Učinci tih poticaja su skoro zanemarivi, bosanski poljoprivrednik jedva opstaje. “Pametnog sela” nema ni na vidiku iako za početak ne traži prevelika ulaganja u odnosu na benefite koje pruža. Dobro osmišljeni, ovi projekti smanjuju razliku života u urbanim i ruralnim dijelovima, povezuju lokalne proizvođače hrane s potrošačima, jačaju međugeneracijsku solidarnost i jačaju kapacitete lokalnog stanovništva iz oblasti digitalnih tehnologija. Umjesto toga, u BiH se poticajima pune rubrike crne hronike u medijima kao što je nedavno bio slučaj kada je u akciji Farmer uhapšeno osam osoba za koje se sumnja da su zloupotrijebili donaciju NR Kine ugroženim od poplava u vrijednosti od milion maraka. Pojedinci su za gotov novac prodavali doniranu opremu, a sve s ciljem sticanja protupravne imovinske koristi. Tako su donirani traktori umjesto u Republici Srpskoj završavali u FBiH, umjesto kod poplavljenih u kazneno-popravnim domovima, pa čak i u obrazovnim institucijama. Prije hapšenja u federalnim institucijama su o ovome izbjegavali govoriti, dok su iz RS-a čak i priznali da oprema nije dijeljena samo poplavljenim i ne baš po kriteriju i nalogu Vijeća ministara.

Iako se na prvi pogled možda tako i ne čini, to nas vraća na konstataciju da put ka EU političarima u BiH nije među prioritetima. U pravu je politički analitičar Adnan Huskić kada kaže: “Vlast je ovdje shvaćena kao nešto čim se bave političke stranke, a ne nešto što postoji zarad toga da bi nama kao građanima i uopšte političkoj zajednici bilo bolje”.

Ili, što bi rekao lider HDZ-a Dragan Čović: “Ovo nisu koalicije, već partnerstva iz nužde”. Zato valjda još nismo izašli iz pelena kada je riječ o borbi protiv korupcije, bez čega ne može biti ni značajnijeg napretka ka EU.

Transparentne procedure odabira korisnika i plaćanja poticajnih sredstava jedan su korak ka tome, ali vlasti u BiH ih ne žele, zbog čega već godinama propuštamo stotine miliona eura iz IPARD fonda za ruralni razvoj. EU za trošenje njenih fondova traži jednu tačku plaćanja, a bh. vlasti umjesto toga živom drže agenciju za harmonizaciju plaćanja u poljoprivredi koja kao takva nikome ne donosi ništa dobro.

Zato će mlada djevojka Vedrana Poletar iz Laslova kraj Osijeka koja uživa s traktorom obrađivati zemlju puno brže ostvariti svoje snove od Danijela Prpoše s početka ove priče. Preko EU fondova Vedrana je unaprijedila porodični biznis i jedina joj je briga pronaći životnog partnera voljnog život provesti na selu. Svoj biznis Danijel će još neko vrijeme morati razvijati sam i vjerovati u snove da će privlačenjem turista oživjeti cijeli kraj.

 

 
 
Copyright © 2015. BH Magazin Developed by Senoworks Ent. All Rights Reserved.