Logo
Printaj ovu stranu

Akobogda, može i gore

Istaknuto Akobogda, može i gore
Sve dok se u BiH ne stvori kritična masa intelektualaca čije su pamet i znanje univerzalne vrijednosti, nepismeni i moralno potpuno neosviješteni pojedinci moći će raditi šta žele
ERNAD METAJ
 
 

Moral i politika u BiH teško idu zajedno. Primjeri su brojni, skoro svakodnevni. Nedavno imenovanje Kantonalne vlade u Zenici, kada su za ministre izabrani muž i sin zastupnice i zastupnika iz A SDA, samo je još jedan dokaz rastućeg nepotizma. Napad predsjednika novogradske SDA Huse Ćesira na kamermana Žurnala u Sarajevu oličenje je sve veće bahatosti pripadnika političkih elita. Pokvarenjaci, siledžije, kriminalci, kvaziintelektualci, sve su više ljudi od povjerenja odnarođenih stranačkih lidera koji godinama pod plaštom konstitutivnosti pokušavaju skriti pravo lice politika koje predstavljaju.

Smiješno je slušati potpredsjednika SNSD-a Nikolu Špirića za čije ime se vežu brojne afere - od zapošljavanja sina do kriminala - kako se ovih dana žali da Bošnjaci žele Srbe i Hrvate vidjeti kao konstruktivne, a ne konstitutivne narode. Ne treba puno mudrosti kako bi se shvatilo da Špirića i njemu slične narod u suštini ne interesuje, jer politike koje predstavljaju odavno su konstruktivne, ali isključivo u smislu konstituisanja vlastitih interesa koje ostvaruju preko poluga u vlasti. Bojim se da će “legitimni” predstavnici naroda BiH još dugo držati postavljenu naglavačke, čemu u prilog ovih dana ide i kuknjava uposlenika SDP-a kojima stranka mjesecima nije isplatila plaću. I to bi trebala biti alternativa.

Sve dok se u BiH ne stvori kritična masa intelektualca čije su pamet i znanje univerzalne vrijednosti i koji ne zavise od budžetskih grantova, nepismeni i moralno potpuno neosviješteni pojedinci moći će raditi šta žele. Oni će i dalje dobro živjeti u vjeri kako je najlakše vladati polugladnim građanima koji vjeruju u boga. Njima će superbogate elite i dalje prodavati priču o neophodnoj žrtvi u cilju ostvarenja kolektivnog interesa za što će nagrada stići ako ne na ovome, onda sigurno na onome svijetu.

Tako se tokom predizborne kampanje, s vjerom u boga, građanima Zenice čiji gradonačelnik je želio biti, obraćao Ramo Isak, aktuelni predsjednik KO A SDA. “Procedure zapošljavanja provodimo pod zakonom propisane uslove, izvan ‘minderluka’ sve više prisutnih političkih i drugih samozvanih elita. Vrijeme je da konačno priznamo ljudsko znanje, vrline i sposobnosti, a da ih se prestanemo plašiti zarad dominantno prisutne ‘dominacije političke podobnosti nad sposobnostima’! Iskoristimo to! Akobogda!”, pisano je obećavao Isak. Tri godine kasnije, njegova borba protiv “partokratije” je okončana imenovanjem sina za ministra urbanizma u Kantonalnoj vladi. Glasao je i Ramo, jer nije po vjeri da otac bude protiv sina, a nije to ni bila njegova volja kao predsjednika KO A SDA, malog su u fotelji ministra htjeli vidjeti članovi kantonalnog, ali i općinskih odbora stranke. Ko će bolje urediti urbanizam od diplomiranog ekonomiste koji je vodio zaštitarsku agenciju, a uz to se i pokazao kao inovator osmišljavajući nove vrste nargila. Gladnim Zeničanima barem neće manjkati miris kupusa i nutele. Ako nekome slučajno bude muka, tu je ministar zdravstva Adnan Jupić, za kojeg je ruku digla njegova supruga Amra, boljeg jednostavno nije bilo.

Još davno Makijaveli je vladare podijelio na smiješne, mahnite i beskrupulozne. Ako je suditi prema BiH, bio je potpuno u pravu jer mnogi političari od lokalnog do državnog nivoa imaju ove vrline. Iako često izgledaju smiješno u svojim ludostima, oni su ustvari opasni u svojoj beskrupuloznosti kojom žele onemogućiti ljudsko, demokratsko i civilizacijsko pravo građana da traže prestanak praksi koje idu na štetu države i društva. Tako BiH danas sve više liči na državu o kojoj je govorio Augustin: “Država u kojoj se političari brinu samo za svoje sebične interese, protivno pravdi i zajedničkom dobru, pretvorit će se u ‘veliku razbojničku družinu’.”

U toj državi suze majke i oca ubijenog Davora Dragičevića ne dotiču vlast, ali ih itekako “dira kamera” u blizini njihove imovine. To je na najgrublji način demonstrirao predsjednik OO SDA Huso Ćesir koji, prema tvrdnjama njegovog partijskog šefa Bakira Izetbegovića, nije napao snimatelja Žurnala, već kameru.

Ono što još ne želi da vidi većina građana BiH, vidjeli su švicarski novinari samo tokom jedne od posjeta našoj zemlji. U tekstu koji su tom prilikom napisali, BiH su vidjeli kao zemlju gdje je većina industrijskih poduzeća uništena korupcijskim smicalicama u procesu privatizacije. “Pristojno plaćenih poslova ima samo u državnoj službi ili u poduzećima koja ovise o politici. Još uvijek politikom vladaju oni krugovi koji su se za vrijeme rata u BiH obogatili i postali moćni. Vođe tadašnjih ratnih protivnika uz pomoć straha od povratka nasilja 90-ih godina igraju ciničnu političku igru”, naveli su švicarski novinari.

 
Copyright © 2015. BH Magazin Developed by Senoworks Ent. All Rights Reserved.