TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Arifa Isaković: Politizacija rata ili težnja za istinom?

  • Objavljeno u Kolumne
Istaknuto Arifa Isaković: Politizacija rata ili težnja za istinom?

Zahvaljujući politizaciji javnih ustanova i historijska nauka je nemoćna, jer jedni historičari služe historijskoj nauci, a jedni predstavnicima državne vlasti

Posljednjih dana uz medijske objave o Zakonu o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo javnost je obaviještena da „nastavnici historije neće pristati na moratorij na izučavanje sadržaja koji se tiču rata i genocida u BiH“ i da „Vlada Kantona Sarajevo neće praviti kompromis o uvođenju ratnog perioda u knjige historije“. Zašto je uopće bila potrebna ova odluka i zašto je izazvala ovoliku medijsku pažnju, kada i sadašnji udžbenik historije za 9. razred osnovne škole sadrži naslov Ratni i postratni period u Bosni i Hercegovini (1992-2000) sa informacijama o agresiji na Bosnu i Hercegovinu, o agresorima, o genocidu u Srebrenici, o opsadi Sarajeva, itd? (Udžbenik je odobren za upotrebu 2012. godine.)


Prilog: Poglavlje 
Ratni i postratni period u Bosni i Hercegovini (1992-2000) u udžbeniku historije za 9. razred devetogodišnje osnovne škole 

Svake godine, za sve učenike 9. razreda organizuje se posjeta Spomeničkom kompleksu Tunel spasa i historijski časovi o opsadi Sarajeva. Učenici osnovnih i srednjih škola posjećuju i Historijski muzej gdje je smještena stalna postavka Opsada Sarajeva, Muzej Alija Izetbegović a učestvuju i u programima obilježavanja značajnih bitaka za odbranu Sarajeva u proteklom ratu. Udžbenici se pišu za učenike, a nastavnik mora da zna više od onog što piše u udžbeniku i nije mu zabranjeno da dopuni i objasni. Najveći problem i jeste ono što nastavnik govori učenicima na času. Koje će ministarstvo to kontrolirati i odobriti? Ko odobrava ono što učenici slušaju u programima obilježavanja značajnih događaja iz proteklog rata? Bila sam prisutna sa učenicima na jednom historijskom času na kojem je učenicima upućena otvorena poruka da ne vjeruju komšijama srpske nacionalnosti (povratnicima), jer su im vječni latentni neprijatelji! Koja je to relevantna historiografska literatura koju će nastavnici koristiti u pripremanju za nastavu? Ima li vlast odgovore na ova pitanja? Akcenat u nastavi historije je razvijanje kritičkog razmišljanja kod učenika, pa bi bilo zanimljivo pitati učenike zašto je „vijest“ da Vlada Kantona Sarajevo neće praviti kompromis o uvođenju ratnog perioda u udžbenike historije i da nastavnici historije neće pristati na moratorij na izučavanje sadržaja koji se tiču rata i genocida u BiH.

Pošto je obrazovanje u nadležnosti kantona, Vlada Kantona Sarajevo ovu odluku, štogod ona podrazumijevala, može provesti samo u školama na teritoriji Kantona Sarajevo. Pretpostavljam da većini onih koji podržavaju ovu odluku nije poznat postupak izrade Okvirnog nastavnog plana programa, pisanja i recenziranja udžbenika. Nastavni plan i program zahtijeva odgovorajući udžbenik, a konkurs za udžbenike raspisuje Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke koje u saradnji sa nadležnim kantonalnim ministarstvima radi na usklađivanju udžbeničke politike. Kantoni sa većinskim hrvatskim stanovništvom imaju nastavni plan i program na hrvatskom jeziku, a udžbenike historije ne odobrava Federalno ministrastvo za obrazovanje i nauku. Tako će se razlika u znanju o prošlosti između učenika iz različitih kantona i entiteta još više produbiti.

Udžbenik po mjeri onih koji o historiji, odnosno o proteklom ratu, razmišljaju u kantonalnim granicama je lako napisati za Kanton Sarajevo. Kakvo znanje o ratu ponuditi djeci u Krajini? Kakvo znanje o ratu ponuditi djeci u Srednjoj Bosni a da ne bude problema zvanog dvije škole pod jednim krovom? Ili ta djeca trebaju samo znati o opsadi Sarajeva i Srebrenici, a ne trebaju znati šta se događalo za vrijeme rata 1992-1995. godine u njihovoj užoj okolini? Ne vidim ni mnogo koristi od toga da djecu u sarajevskim školama uče o opsadi Sarajeva i o genocidu u Srebrenici, ako to ne uče djeca u Republici Srpskoj. Zahvaljujući politizaciji javnih ustanova i historijska nauka je nemoćna, jer jedni historičari služe historijskoj nauci, a jedni predstavnicima državne vlasti. Kad su u pitanju udžbenici od ključnog je značaja recenziranje, a recenzente bira vlast. Naravno, po svojim kriterijima. Jedan od recenzenata udžbenika historije mi je rekao s neskrivenim čuđenjem da je bio uvjeren da udžbenik nije pisao musliman!? Njegovu ocjenu moga rukopisa udžbenika historije odredio je i broj fotografija crkava i džamija, broj rečenica o kršćanstvu i islamu!? Kršćanstvo je starija religija od islama i naravno da treba više prostora da se objasni njen historijski razvoj. Ali, ovakvi mentalni profili nisu sposobni da prihvate argumente.

(Arifa Isaković, Prometej.ba)

Marketing

 

  cinestarskola liderstvafotbhmbhmagazin