TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Bježimo od ljudi. Skrivamo se iza ograda

  • Objavljeno u Kolumne
Bježimo od ljudi. Skrivamo se iza ograda

Već dugi niz godina ljudi traže kuće na osami , bez ljudi , bez buke , bez blizine ceste. Bez komšija. Sa visokom ogradom od živice ili betona. Sakrivaju se. Pokrivaju video nadzorom. Ne primaju nikoga u kuću. Sastaju se po kafićima. Po cesti. Kuće su k'o zatvori. Kuće kao iz časopisa. Hladne , bijele i tužne. Odraz društva. Stanje duše. Danas mi je najveći minus kad vidim na osmrtnici da stoji :" Molimo da nas poštedite žalovanja, izraza sućuti !'' Meni upitnik poviše glave. Moja baka je uvijek govorila kad mi je teško ili kad sam sretna želim podijeliti s rodbinom i komšijama. Kako ti može biti lakše ako tugu upijaš u sebe? Ako sreću slaviš sama.

Piše: Đurđica Herceg Čavka

 


Mrzim "mrtvačku " tišinu u naselju. Prozor bez ljudi. Balkon bez pogleda na aute. Zgradu bez djece. Hodnik bez komšija.
Postoji jedna zgrada u Bosanskoj. Balkon na koji proviriš da vidiš jel' hladno. Jel' magla s Bukovice odlučila otplesati u podne. Ima li oblaka povise Bojne. Sa šalicom u ruci gledaš na "avliju". Prolaze djeca, auti , ljudi , oblaci. Tamo negdje netko u crvenoj zgradi prostire veš. U žutoj neka žena viče na dijete. U plavoj Stuha mase s balkona. U haustoru se igraju već tri generacije djece. Prave ručak od trave. Mute zemlju, blato. Komšija im jebe mater što su isprljali stepenice k'o nekad nama. Otvaraš vrata uz pozdrav :"Jutro komšija , sta ima? Odgovara: "Jutro sine , sta mai ?". Izađeš  van, udahneš zrak i živ si. Ljudi su oko tebe. Nasmijani , tužni , ljuti , sretni. Kako je kome pao grah taj dan.


Poslije kuhaš ručak, zafali ti nešto , pokucaš s šalicom u ruci. Išćes od komsije. Daje uz smiješak.
Nije se sakrio od tebe. Ne viri kroz zavjese. Pozvao te u kuću. Na kavu. Ručak. Jesi gladna , žedna.
Postoje još uvijek takvi ljudi. Takva zemlja. Vjerujte. Postoje. Sve je do ljudi. Novca. Zemlje.
Nije vrijeme krivo. Krivi smo mi.


Bježimo od ljudi. Skrivamo se iza ograda. U fol nekim osamama. Želimo privatnost. Ne puštamo nikoga u kuću. A onda sjednemo za kompjuter. E ,na tom dijelu smo najebali. Onda iz čovjeka krenu izlaziti sve frustracije. Tu ti kaže sta ne smije u lice. Tu ti se udvara. Tu ti šalje slike . Tu vrijeđa, psuje , proklinje. Tu nalazi " najbolje" prijatelje a u stvarnom životu zaključava i kuću i srce i dušu katancem i upali video nadzor. Pa ti shvati današnju glupost.


Shvati bolan koliko su ljudi postali jadni , sami i isfrustrirani. Koliko se boje ljudi , sreće, osjećaja.
Tamo negdje u Bosanskoj većina vrata je otvorena. Za komšije. Prijatelje. Ljude s dušom i srcem. Staviš fildžan viska pa ko naiđe jebi ga. Nek'  se nađe. Prolaze ljudi dok gledaš kroz prozor , masu ti. Odmahneš. Sa osmijehom.
Jer iza svih laptopa , mobitela , kompjutera stoji jedno srce željno jedne Bosanske ulice i njene graje i vike. Vjerujte. A ionako ako vam zasmeta zatvorite pvc prozore. Zid današnjice. Izolacija od svijeta, ako poželiš. Ne zatvarajte srca. Kad zatvorite srce i dušu nestat će vas. Bit ćete samo profil na Facebook-u ili Instagramu. Zar zaista želite biti samo netko tko se može pronaći ukucavajući u tražilicu? Netko s prekrasnom profilnom slikom a bez onoga :"Dobro jutro komsija"? Bez dobro jutro niste živi. Niste insan. Niste čovjek. Samo netko bez duše u kuci s ogradom od živice i sterilnim bijelim namještajem.

 

ĐURĐICA HERCEG ČAVKA je dugogodišnja novinarka portala Kaštela.com i kolumnista BHMagazin.com

 

Marketing

 

  cinestarskola liderstvafotbhmbhmagazin