TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Bruto proizvod i socijalni jaz

  • Objavljeno u Kolumne
Istaknuto Zenit.ba Zenit.ba
Uvozimo, kupujemo i prodajemo ono što bismo i sami mogli proizvoditi, poput hrane, a to nam svake godine povećava BDP te stvara iluziju nekakvog ekonomskog rasta i napretka
ELDAR DIZADREVIĆ
 
 

Iako još nema službenih podataka o iznosu bruto domaćeg proizvoda (skraćeno BDP) Bosne i Hercegovine za 2018. godinu, sa velikom dozom sigurnosti se može reći da će ovaj indikator iznositi približno oko 32,8 milijardi KM, odnosno da će otprilike porasti za tri posto u odnosu na 2017. godinu. Naravno, sada se postavlja pitanje da li je to puno, dovoljno ili malo? Ako ovo pitate ovdašnje političare, a posebno one koji su u prethodne četiri godine bili na vlasti, onda će odgovor biti da je taj rast od tri posto jako puno, zapravo da je to ogromno. Ako pak pitate ekonomiste, a posebno one umjerenije i realnije koji nisu u tijesnim vezama sa vladajućom klikom, onda će se odgovori kretati u rasponu od jako malo pa sve do nedovoljno.

Guverner Centralne banke BiH tako, naprimjer, kaže da rast od tri posto jednostavno nije dovoljan za poboljšanje životnog standarda. Dodao je također da, prema preliminarnim podacima, najveći doprinos rastu bh. ekonomije dolazi od trgovine na veliko i malo, koja je porasla za devet posto i čini više od 50 posto ukupnog ekonomskog rasta te naglašava da su i bruto investicije uvećane za 9,8 posto. S druge strane, ekonomski analitičar Igor Gavran također kaže da su stope rasta od tri posto niže od onih koje su potrebne za održiv razvoj zemlje, dodajući i da ni blago povećanje vrijednosti stranih ulaganja u devet mjeseci 2018. ne mijenja suštinski cjelokupnu sliku, jer se najveći dio tih investicija odnosi na reinvestiranje dobiti i povećanja kapitala postojećih ulagača, a ne na dolazak novih.

I zaista, da rast BDP-a od tri posto godišnje nije ništa spektakularno, može nam potvrditi i dosadašnje iskustvo. BiH je od kraja rata pa sve do danas uglavnom imala u prosjeku godišnji rast od tri posto, pri čemu se životni standard u zadnjih desetak pa i više godina uglavnom nije pretjerano promijenio. Laički rečeno, već godinama tapkamo u mjestu, sa nekakvim ekonomskim rastom koji nije dovoljan za bilo kakve značajnije ekonomske pomake, ali koji eto zbog činjenice da raste izaziva mnoge zablude kod većine građana. Jer, ipak, kada recimo jedna institucija kao što je Svjetska banka objavi informaciju da u 2018. godini očekuje rast BDP-a u BiH od 3,4 posto, onda prosječan konzument dnevnih vijesti percipira uglavnom sljedeće termine - BiH, Svjetska banka, BDP, rast i 3 posto. Na osnovu toga potom donese pogrešan zaključak kao, eto, ipak se nešto pomjera i raste pa će nam valjda nekada biti bolje. No, prosječni konzument dnevnih vijesti u BiH nije ni svjestan da je taj rast nedovoljno za bilo šta ozbiljnije, pri čemu posebno ne razmišlja o tome kako uopće dolazi do tog rasta od tri posto godišnje.

I evo pravog pitanja. Kako dolazi do rasta BDP-a u BiH? Odgovor na to pitanje dao je guverner Centralne banke BiH, samo što, nažalost, većina ovdašnjih prosječnih konzumenata dnevnih vijesti ne shvata o čemu je tu riječ. Ponovimo ono što je guverner rekao - prema preliminarnim podacima, najveći doprinos rastu bh. ekonomije dolazi od trgovine na veliko i malo, koja je porasla za devet posto i čini više od 50 posto ukupnog ekonomskog rasta.

Dominantno učešće u bosanskohercegovačkom BDP-u već godinama ima trgovina i ostale usluge. Prema preliminarnim pokazateljima, trgovina će činiti čak skoro trećinu bh. BDP-a za 2018. godinu. No, čak ni to ne bi bilo problem da ne znamo službenu informaciju o strukturi trgovine. Podaci Uprave za indirektno oporezivanje BiH, kako prenose mediji, navode da se 85 posto ovdašnje trgovine odnosi na kupovinu i prodaju inostrane (uvezene) robe, pri čemu, da cijela stvar bude još gora, gotovo isti procenat se odnosi na kupovinu i prodaju inostrane prehrambene robe. Pojednostavljeno, uvozimo, kupujemo i prodajemo ono što bismo i sami mogli proizvoditi, poput hrane, a to nam svake godine povećava BDP te stvara iluziju nekakvog ekonomskog rasta i napretka. Trgovina nam je odavno postala glavna privredna grana, što u potpunosti odgovara političarima na vlasti. A zašto im odgovara? Pa zbog poreza i naplate poreskih prihoda. A poreski se prihodi slijevaju u budžete, odakle se isplaćuju plate ovdašnjoj glomaznoj i jalovoj administraciji. Zbog toga su, uostalom, i svi naši zakoni veoma prijateljski nastrojeni prema svakom obliku uvoza i trgovine i općenito prodaje bilo kakve robe iz inostranstva. A to što pri tome takva makroekonomska politika urušava i uništava domaću proizvodnju, gdje se zapravo i stvara onda dodana vrijednost koja je krucijalna pokretačka snaga svake ekonomije, ma ko za to mari. Evo, BDP nam, kakav god on bio, raste, dakle dobro nam je. A to što gotovo polovina BDP-a ide na podmirenje potreba javne administracije - ni o tome ne treba previše talasati. BDP nam raste, znači napredujemo, zar ne?

No, nažalost, to baš i nije tako. Naš BDP uglavnom raste zbog trgovine i usluga, ali pri tome, nažalost, nije riječ o trgovini sa proizvodima koji su proizvedeni kod nas. Uostalom, udio poljoprivrede u našem BDP-u ne iznosi ni 10 posto, a kao standard u EU je postavljena norma od 25 posto. U ekonomski razvijenijim državama čak i više. Drugačije rečeno, podaci o BDP-u per capita (po glavi stanovnika) mnogo su slikovitiji od ukupnog BDP-a. BDP per capita za 2017. u BiH iznosi 8.954 KM, odnosno 5.160 dolara po glavi stanovnika. Da li je to puno ili malo? Ili dovoljno? Evo poređenja. Bugarska 9.080 dolara (2018.) po glavi stanovnika. Rumunija 12.128 dolara. Hrvatska 14.637 dolara. Grčka 20.311 dolara. Slovenija 26.586 dolara. Francuska 42.931 dolar. Austrija 51.708 dolara. Danska 61.227 dolara. Treba li uopšte pominjati Luksemburg sa 113.954 dolara? Odgovor na pitanje da li je naših 5.160 dolara po glavi stanovnika puno ili malo jasan je sada sam po sebi.

Zaključimo. Bosanskohercegovački BDP iz godine u godinu raste, ali je njegova struktura užasavajuća. Ekonomistima podaci o BDP-u Bosne i Hercegovine pokazuju da se iz godine u godinu produbljuje socijalni jaz. Stvorena je jedna kasta koja dobro živi, a koja je uhljebljena na budžetu i u raznim javnim preduzećima koja imaju monopolski položaj na tržištu, te s druge strane svi ostali, a posebno oni nesretnici koji rade u proizvodnji, čija mjesečna plata ne može da prebaci preko 500 ili 600 KM. Jedina utjeha nam je to što nas historija uči da se takvo stanje nikada i nigdje nije vječno zadržalo.

 
 

senoworks