Logo
Printaj ovu stranu

Državni uposlenici državu doživljavaju kao svoju kravu muzaru

Istaknuto Državni uposlenici državu doživljavaju kao svoju kravu muzaru

Isti postupci, običaji i navike različitih osoba oduvijek su nazivani na različite načine. Sjećam se vremena kada sam tek počeo raditi. Na zakazani sastanak direktor je poprilično kasnio. Sjedili smo u sali za sastanke, duhanski dim se mogao rezati koliko je bio gust (tada se još uvijek moglo pušiti u zatvorenom prostoru), pepeo se otresao u prazne kutije od cigareta ili celofanski omot, poneko je nestrpljivo pogledavao na sat, znajući unaprijed da će se sastanak otegnuti i da od zasluženog poslijepodnevnog odmora nema ništa, jer će se na ručak stići tek u sumrak.

ADNAN BALTA

OSLOBODJENJE.BA

Na nečiju opasku da direktor uvijek kasni, predsjednik sindikata koji je sjedio u prvom redu okrenuo se, podigao obrve i uz prijekoran pogled preko naočala prisutnima objasnio da direktor nikad ne kasni, on je oličenje tačnosti, već da svaki put, ustvari, bude zadržan neplaniranim, ali neodložnim poslovnim aktivnostima. Od tada do danas gotovo ništa se nije promijenilo. Svaki direktor, svaki rukovodilac, a u politici nazvan “nosilac funkcije” - jer to samo po sebi nekako teško i ozbiljno zvuči, bezočno i bezobzirno ne poštuje tuđe vrijeme, te sebi daje za pravo da uvijek bude čekan. Novinari satima čame po hodnicima, aerodromskim zgradama, pa i na otvorenom, čekajući obraćanje zvaničnika od nekoliko minuta. Obraćanje, a ne odgovaranje na postavljena pitanja. Jer obični smrtnici govore, daju svoje mišljenje, odgovaraju na pitanja, a političari i nosioci funkcija se obraćaju okupljenima i govore samo ono što su naumili. Pa čak i na konferencijama za medije. A u tom obraćanju gotovo redovno se čuje kako i pored toga što su vremena teška, unatoč destruktivnim nastojanjima unutrašnjih i vanjskih neprijatelja, ubačenih elemenata, razgranate mreže stranih obavještajnih službi, svakodnevnih spletki i zakulisnih radnji, nekorektnog podmetanja opozicije, ova rukovodna garnitura uz ekstremne napore nastoji raditi u svom punom kapacitetu za dalji napredak društvene zajednice - od kantona, entiteta pa do države. Naravno, pripadnici naše političke opcije nastoje da to bude brzo i efikasno, ali oni drugi imaju uvijek neke svoje razloge da to koče i usporavaju. Strani investitori bi već davno došli i uložili milijarde da nije njih. I tako iz godine u godinu, iz decenije u deceniju. Broj stanovnika u Bosni i Hercegovini se smanjuje, radno sposobni iseljavaju, više ljudi umire no što se rađa, polako postajemo zemlja staraca, ali administracija na svim nivoima naprosto buja i cvjeta. Zadužuju nas sve većim kreditima da bismo plaćali neradnike.

Naša djeca i unučad će grcati u dužničkom ropstvu zbog njihove nesposobnosti, bahatosti i gramzivosti. Nikakva tajna nije da je barem šezdeset posto budžetlija viška, da bi administracija bila brža, efikasnija i neuporedivo učinkovitija kada bi svako radio posao za koji je školovan i posjeduje regularnu, a ne kupljenu diplomu. Situacija je upravo ovakva - u takozvanom realnom sektoru, tamo gdje se stvara dohodak, vlasnik nastoji produženim radom i maksimalnom učinkovitošću, a zbog želje za većim profitom, na mjestu gdje ima pet uposlenika njihov broj smanjiti na tri. U državnim službama na svim nivoima tamo gdje je već i među tri uposlenika barem jedan viška, nastoje uhljebiti još nova dva. Važno je izmisliti naziv za radno mjesto i onda ga preko fingiranih oglasa i konkursa upotpuniti stranačkim kadrovima. Takav nelogičan raskorak i debalans tzv. realnog i državnog sektora, takva dijametralno suprotna razmišljanja, pristup i odnos prema radu kad-tad moraju puknuti kao mjehur od sapunice. Jedan mjehurić je već pukao februara 2014. Socijalni protesti koji su prerasli u masovne demonstracije počeli su u Tuzli, potom u Sarajevu, Mostaru, Zenici, Bihaću... ukupno u petnaestak gradova Federacije BiH. U Republici Srpskoj nisu uzeli maha, osim u Bijeljini i Prijedoru. Rezultati - vlast se opametila. Ali, ne da pomogne i olakša narodu, jer je za to nesposobna, već da uloži milione u nabavku skupe opreme za policiju, koja im je potrebna za degenečenje demonstranata. Dovoljno je pogledati policijske snage kako su bile opremljene 2014, kada su goloruke demonstrante u Sarajevu natjerale preko zaštitnog zida u korito Miljacke, a kako su opremljene danas... Neuporedivo.

Da li neko poznaje bilo koga iz užeg porodičnog okruženja ljudi iz vlasti a da radi u nekoj proizvodnoj firmi. Ako i ima, to se zove - egzemplar. Državni uposlenici državu doživljavaju kao svoju kravu muzaru. I prema njoj se tako i odnose. Na njenom vimenu je ogromno opterećenje. Ne postoji simentalka koja ga može još dugo podnijeti. A kad ugine kravica koja se sve tanje hrani, neće više biti ni države u dotadašnjem uređenju. Naravno, sve su to prirodni procesi, hiljadama godina poznati. Prilagođavanje radi lakšeg preživljavanja i opstanka zove se evolucija. Ona je uvijek i bez iznimke dugotrajna i postepena. Nezadovoljan narod je kroz istoriju pokazao da se sve može odigrati i mnogo brže, prečicom, ali i neuporedivo bolnije. A zove se vrlo slično...

Copyright © 2015. BH Magazin Developed by Senoworks Ent. All Rights Reserved.