TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Elvedin Dino grabljivica

  • Objavljeno u Kolumne
Elvedin Dino grabljivica

Nema, dakle, baš nikakve sumnje: sve političke partije u Bosni i Hercegovini u niskom su startu za izbore naredne godine. Prave se kalkulacije, unutarstranačke bitke za pozicije na listama prljavim vešom zabavljaju narod, a najozbiljnija briga normalnog čovjeka, da ne kažem glasača, već se može sažeti u prosto pitanje: kad danas ovako žestoko ratuju na svim frontovima, šta nas to čeka idućeg ljeta? Ponuda Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića jasna je k’o dan, no šta nam nudi alternativa još uvijek je zamotano u obećanja o ujedinjenju građanskog bloka, iako Saša Magazinović, državni poslanik SDP-a BiH, mudro zbori - vrijeme je da sujete ustupe mjesto općim interesima. I jeste. Baš sam zato riješila da se pozabavim SDP-ovom učinkom.

VILDANA SELIMBEGOVIĆ

OSLOBODJENJE.BA

Najjača opoziciona partija javno je obznanila svoju ambiciju da iskreira politike koje će ponuditi glasačima kao zalog za bolju budućnost. Najvažnije od svih pitanja u BiH, da ne kažem pitanje svih pitanja, dakle ekonomiju i zapošljavanje, SDP je povjerio Elvedinu Dini Grabovici, doktoru ekonomskih nauka, profesoru na ovdašnjem Ekonomskom fakultetu, bivšem direktoru Elektroprivrede BiH, široj javnosti (naj)poznatijem kao privjesku nekadašnjeg lidera ove partije dr. Zlatka Lagumdžije.

Slučajno ili ne, tek nekako u isto vrijeme kada se Grabovica zakitio titulom kreatora politike, obznanjeno je kako to u (njegovoj) praksi izgleda. Na portalu žurnal.info osvanuo je tekst o “najmanje 16 miliona maraka potrošenih na rekonstrukciju upravne zgrade EPBiH”. Što ne bi bila nikakva epohalna novost, ta bar smo navikli da usred jada i bijede u kojima živimo javna preduzeća rekonstruišu svoje urede, da autor teksta Avdo Avdić ne prezentira, pozivajući se na dokumentaciju u posjedu Žurnala, koliko je potrošeno “nepredviđenih miliona”. Brat bratu - 3,5, a svih 16 je, je li, utrošeno preko omiljene Lagumdžijine firme Butmir d.o.o. Sarajevo.

Rekonstrukciju zgrade EPBiH Butmiru je dao Grabovica, pa je od 2012. do 2014. godine osim glavnog ugovora, potpisano i šest aneksa kojima su regulisani “nepredviđeni poslovi”. Osnovni ugovor zaključen je 17. oktobra 2012. na iznos od 12 miliona i 482 hiljade maraka. Šest aneksa potpisano je u naredne dvije godine: prvi “nepredviđeni radovi” ukazali su se tačno godinu nakon sklapanja ugovora pa je pregovaračkim postupkom bez objave obavještenja, generalni direktor EPBiH Elvedin Grabovica 23. septembra 2013. dodijelio Butmiru ugovor vrijedan 1,53 miliona maraka. Pola godine kasnije opet “nepredviđeni radovi”, opet pregovarački postupak bez objave obavještenja i EPBiH Butmiru 23. aprila 2014. daje nove 983 hiljade KM, sve uz naznaku da je rok za završetak nepredviđenih radova 5. juni 2014. Nepredviđeni radovi ponovo su iskrsli u izbornom oktobru 2014. godine. Tada se potpisuje posljednji, šesti aneks ugovora, a Butmir i EPBiH su se usuglasili da je vrijednost najnovijih nepredviđenih radova 217.000 KM. Preostala tri aneksa, po Žurnalu, vrijede oko milion maraka, pa je tako i izračunato da je rekonstrukcija upravne zgrade EPBiH u mandatu Elvedina Dine Grabovice koštala najmanje 16 miliona KM.

Da ne bude zabune, i prvi tender i svi aneksi ugovora na poslovima sanacije i rekonstrukcije zgrade EPBiH provučeni su kroz slova zakona. Butmir je dao najpovoljniju ponudu za jedan od najunosnijih i najpoželjnijih poslova i valjda nikom ne bi ni pao u oči da nije “nepredviđenih” aneksa, ali i činjenice da su upravo kompanija Butmir i njen vlasnik Husein Sejo Hasibović bili glavni akteri afere “Reket”, u kojoj su tadašnji čelnici SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija, Damir Hadžić i Marin Ivanišević, bili osumnjičeni da su tražili mito od Nihada Imamovića. Afera je završila šetanjem po bh. pravosuđu, kao uostalom i sve naše afere u kojima su akteri bliski vlasti i(li) vlast sama, a Butmir je doživio privredni preporod dolaskom SDP-a BiH na vlast. Gdje se tu tačno uklapa izvršilac svih Lagumdžijinih radova Elvedin Dino Grabovica?

Bolji poznavaoci prilika u SDP-u BiH pamte ga kao Lagumdžijinog asistenta na fakultetu, nositelja njegovih tašni i jednog od njegovih omiljenih zabavljača. S dolaskom SDP-a na vlast, Grabovica je katapultiran na direktorsko mjesto u EPBiH, a zli jezici kažu da je poslije odlučio postati i partijski član. Od početka do kraja mandata ostao je najodaniji Lagumdžijin poslušnik, ali je u međuvremenu i naglo zaimao, do te mjere da su ga prozvali Dinom grabljivicom. Podebljali račun pratile su priče o stanovima, provodima, bahatosti, a do dana današnjeg prepričava se - kao ilustracija koliko je dobar analitičar - njegova čuvena procjena da SDP sigurno ostaje na vlasti, podebljana obećanjem da će se on u narednom mandatu (privatno) vozati ferarijem. Elem, danas se njegove partijske kolege šale kako valjda čuva ferari u garaži, sve čekajući da provoza i njih i njega.

Iskreno, posve je nevažno da li njegove ambicije dobacuju do ferarija po Bjelašnici, mnogo je važnije da SDP u naredni izborni ciklus kao svoju referencu za kreiranje politike - umjesto mladih, sposobnih i pametnih - nudi političke ostatke Zlatka Lagumdžije. Na taj način zapravo šalju najtužniju moguću poruku biračima: ako ste nas kaznili za Lagumdžiju, mi ćemo vas kazniti njegovom lošijom kopijom. S kopijama se izbori ne dobijaju, a ukoliko građanski blok zaista želi 2018. osvojiti vlast, onda svojim biračima mora ponuditi program izlaska iz krize. Ekonomiju i zapošljavanje za sve, a ne samo za odabrane. Jer takvu ekonomiju već imamo. Ako SDPBiH nije toga svjestan, onda mora biti svjestan da će ponijeti odgovornost za ostavljanje ove zemlje u raljama onih protiv kojih se bore. Izetbegovića, Čovića i Dodika, prije svih.

Marketing

 

  cinestarskola liderstvafotbhmbhmagazin