TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Profit i zdravlje

  • Objavljeno u Kolumne
Istaknuto Profit i zdravlje
Elektroprivreda BiH Sarajevo prošlu je godinu završila sa 49,1 milion KM neto sveobuhvatne dobiti. Taj rezultat predstavlja veliko povećanje profita u odnosu na prethodnu 2017.
ELDAR DIZDAREVIĆ
 
 

Znamo da je električna energija veliki biznis danas u svijetu, ali i da je itekako veliki biznis u današnjoj Bosni i Hercegovini. Zbog toga ovdje i postoje brojne elektroprivredne kompanije koje proizvode i prodaju električnu energiju, kojima naruku ide u većini slučajeva njihova pozicija javnog preduzeća i svojevrsnog zaštićenog prirodnog monopola, kao i zbog činjenice da su naši zakoni i propisi koji reguliraju oblast proizvodnje električne energije prilično prijateljski nastrojeni prema svim zagađivačima okoliša. Veliki priliv investicija u elektroenergetski sektor BiH nije posljedica sposobnosti ovdašnjih političara ili dobrog fiskalnog okvira, nego je to prije svega posljedica činjenice da se danas nigdje u Evropi, pa čak ni u svijetu, tako lako i jednostavno ne može otvoriti termoelektrana kao u BiH. Pogledajmo sada kako su poslovale elektroprivredne kompanije u BiH u protekloj 2018. godini.

Najveća elektroprivredna kompanija kod nas, Elektroprivreda BiH Sarajevo, prošlu je godinu završila sa 49,1 milion KM neto sveobuhvatne dobiti. Taj rezultat predstavlja veliko povećanje profita u odnosu na prethodnu 2017. godinu, koju je Elektroprivreda BiH završila sa “samo” 412 hiljada KM dobiti. No, u ovom je slučaju i dobar dio građana Federacije BiH profitirao od boljeg rezultata Elektroprivrede BiH. Sjetimo se da su prije izvjesnog vremena iz Elektroprivrede BiH tražili od FERK-a odobrenje za povećanje cijena električne energije pa su im iz ove regulatorne agencije odbili taj zahtjev, uz obrazloženje da baš i nije uobičajeno za jedno javno preduzeće imati toliki rast profita i iskazati toliku dobit te pri tome tražiti povećanje cijena svojih proizvoda.

Druga federalna elektroprivredna kompanija, Elektroprivreda HZHB Mostar, prošlu je godinu završila sa 16,3 miliona KM neto dobiti, što također predstavlja veliko povećanje profita u odnosu na prethodnu 2017. godinu, koju je mostarska kompanija završila sa 237 hiljada KM dobiti. Ova je kompanija, naime, znatan dio sredstava posljednjih par godina preusmjerila na pokrivanje gubitaka nastalih iz ljubavi sa najvećim hercegovačkim gubitašem, mostarskim Aluminijem. Upravo zbog toga je, recimo, Elektroprivreda HZHB u prošloj godini obavijestila Vladu FBiH kako na kraju 2017. nema akumulirane dobiti te da se Odlukom Skupštine društva tekuća dobit raspoređuje za pokriće gubitaka iz ranijih godina, pri čemu su, primjera radi, samo tri federalna javna preduzeća (BH Telecom, Aerodrom Sarajevo i Elektroprivreda BiH) u istom periodu u budžet Federacije uplatila nešto više od 153 miliona KM. Mnogi smatraju da će se situacija sa Elektroprivredom HZHB u narednom slučaju samo pogoršati, jer je Skupština društva na sjednici krajem prošle godine donijela odluku da će u cijeloj narednoj godini uz odgodu plaćanja snabdijevati električnom energijom posrnuli Aluminij Mostar. Neki su, kako prenose mediji, tu odluku s razlogom ocijenili kao suicidnu.

Što se pak tiče elektroprivrednih kompanija iz Republike Srpske, situacija je malo složenija, prevashodno zbog ustroja tih kompanija u sastavu matičnog holdinga. Naime, u manjem entitetu postoji Mješoviti holding Elektroprivreda RS Trebinje, koja je prošlu godinu završila sa 16,2 miliona KM neto dobiti. Međutim, taj iskazani rezultat nije, da tako kažemo, realan, prevashodno zbog činjenice da se u slučaju ovog holdinga radi tek o pukoj ljušturi matične kompanije, koja svoje finansijske prihode crpi iz jedanaest zavisnih preduzeća u kojima u većini slučajeva kontrolira po 65 posto vrijednosnih papira, odnosno vlasničkog udjela. To pak znači da je sa pozicije ovog teksta daleko interesantnije kako su poslovala u prošloj godini zavisna preduzeća, a među njima prevashodno pet proizvodnih kompanija - znači, dvije termo i tri hidroelektrane.

Od pomenutih pet proizvodnih kompanija sva su preduzeća, izuzev RiTE Ugljevik, poslovnu 2018. godinu završila pozitivno. Rudnik i termoelektrana (RiTE) Gacko prošlu je godinu završila sa 1,9 miliona KM dobiti, Hidroelektrane na Drini Višegrad sa 8,2 miliona KM dobiti, Hidroelektrane na Trebišnjici Trebinje sa 5,5 miliona KM dobiti te Hidroelektrane na Vrbasu Mrkonjić-Grad sa 1,8 miliona KM dobiti. RiTE Ugljevik je pak 2018. zaključio sa minusom od 4 miliona KM, što je ipak poboljšanje rezultata u odnosu na prethodnu godinu koja je završena sa 30,1 milion KM gubitka. Za termoelektranu u privatnom vlasništvu - EFT RiTE Stanari - još uvijek nema informacija o poslovanju u prošloj godini, no sudeći prema rezultatu iz 2017. (dobit 36 miliona KM) nema razloga za zabrinutost.

Dakle, elektroprivredne kompanije u BiH dobro posluju. Sa priličnim profitima i bez gotovo ikakvog rizika u poslovanju. Električna energija je kurentna roba, lako se može prodati na tržištu, a ovdašnjim elektroprivrednim kompanijama ide naruku i to što imaju poziciju takozvanog prirodnog monopola. Jer, do potrošača ipak na kraju dolazi samo jedna jedina žica, čemu u prilog može potvrditi i izuzetno mali broj promijenjenih snabdjevača nakon otvaranja ovdašnjeg tržišta prije par godina (manje od jedan posto). Međutim, postoji još jedna daleko značajnija stvar vezana za poslovanje ovdašnjih elektroprivrednih kompanija. Manje-više sve one zarađuju sa leđa lokalnog stanovništva. I to ne samo zbog činjenice da njima prodaju električnu energiju nego prevashodno zbog činjenice da njima enormno narušavaju zdravlje.

S tim u vezi vrijedi ponovo naglasiti da, recimo, samo RiTE Ugljevik emituje u zrak više sumpordioksida nego sve njemačke elektrane na ugalj zajedno (?!), što je nedavno prezentirano u analizi četiri evropske organizacije za očuvanje okoliša (HEAL, CAN Europe, CEE Bankwatch i Europe Beyond Coal). Ništa bolja situacija nije ni sa ostalim ovdašnjim termoelektranama, poput Kaknja i Tuzle, što s druge strane može potvrditi i veoma respektabilna internet-stranica Air Visual. Prema njihovom istraživanju sublimiranom u nedavno objavljenom izvještaju “World Air Quality Report 2018”, Bosna i Hercegovina je na izuzetno visokom 13. mjestu najzagađenijih država na planeti, sa prosječnom koncentracijom PM 2,5 čestica od 40,9 µg/m³, dok je Sarajevo na 14. mjestu najzagađenijih glavnih gradova na svijetu. Ujedno, prema stepenu zagađenosti zraka, BiH je ubjedljivo prva u Evropi, a najzagađeniji gradovi u Evropi su Lukavac (55,6 µg/m³), Živinice (54 µg/m³), Tetovo u Makedoniji (44,6 µg/m³), Tuzla (43,1 µg/m³), Jaworzno u Poljskoj (38,9 µg/m³) i naravno Sarajevo (38,4 µg/m³). Tek poređenja radi, navedimo da je Anderson ubjedljivo najzagađeniji grad u SAD-u, sa prosječnom vrijednosti PM 2,5 čestica od 27,8 µg/m³.

Na kraju se, nakon svega ovoga, sljedeće pitanje jednostavno nameće samo od sebe. Ako već elektroprivredne kompanije u BiH zarađuju toliko novca godišnje, a pri tome itekako narušavaju i okoliš i zdravlje lokalnog stanovništva, zar ne bi bilo logično da dobar dio tog profita investiraju i u filtere i zaštitu sredine u kojoj svi živimo i radimo? Ne zaboravite, samo RiTE Ugljevik emituje u zrak više sumpordioksida nego sve njemačke elektrane zajedno.

 
 

senoworks