TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Sve nijanse sive u stvarnom zivotu ?

  • Objavljeno u Kolumne
Sve nijanse sive u stvarnom zivotu ?

Žene sretan vam naš dan …tako danas počinje svaki tekst koji sam negdje pročitala. Ovaj moj današnji tekst ne počinje srećom . Počinje ženom , onakvom kakva ona zaista jest. Jednostavna , sama , prepuštena uvijek sama sebi. Pričat ćemo o dvije žene koje su se nedavno razvele. Žene čiji se život u  trenu okrenuo naglavačke. Svaki brak nosi neku priču . Nikad ne znamo šta se dešava iza tuđih vrata.  Koliko sreće ili nesreće nosi tuđi prag. Novi auto , stan na kredit su vjerojatno  mjerila neke sreće u današnjem svijetu.

Piše: Đurđica Herceg Čavka

 

Tvoje je da radiš , odgajaš djecu , brineš se o kući. Da , jeste to posao žene i žene nikad nisu bježale od toga. Problem nastane što nakon 20 godina bračnog staža nekome padne na pamet da popljuje sve ono što je žena do tada sagradila. Kad žena pokrene brakorazvodnu parnicu , odmah joj se prišije ono ”kurva”. Od tog dana pa unazad 20 godina nije čak ni rodila djecu , nije ih odgojila, nije nikad skuhala ručak , samo se  gizdala i ispijala kave . A u zadnje vrijeme ima i švalera na facebook-u. Tako nekako ide taj već poznati scenarij.

Na svakom koraku tvoj bivši muž nađe vremena  da te prikaže u nekom svjetlu koje samo njemu paše. Čovjek s kojim si provela pola svog života .Dijelila krevet i sve moguće tajne. Pokušavala odrasti uz njega .Rodila mu djecu .Brinula se za njega . Odtrpila sva izbivanja iz kuće. Smjene i koje nije trebao odraditi ali ih je odradio jer on uvijek izlazi u susret kolegama. Sjedila sklupčana na kauču čekajući njega da se vrati. Prolila suza i suza u toku tih dvadeset godina. Svaka školska priredba , svaki nastup djece , svaki izlet , svaki roditeljski sastanak bez njega. Radi .On privređuje. Bez njega ne bi mogli živjeti . Svaki tužni pogled djece .Pogled koji luta po dvorani  i traži oca. Njega da mu da sigurnost , da mu da podršku dok recitira , dok pjeva u školskoj predstavi. Tebe koja glumiš i oca i mater već godinama. Nikad nisi probdjela noć uz djecu koja su imala temperaturu .Nikad ih nisi takve u noći odvela doktoru .Nisi ženo .Netko je to napravio za tebe. Neki čarobni štapić je živio s tobom svih ovih dvadeset godina. I kad se kazaljke poklope ,  zatražiš razvod i shvatiš što znači ”pakao na zemlji”. Tek onda shvatiš licemjerstvo ljudi oko sebe. Shvatile su i žene iz moje priče.

Prvo te se odreknu mater i ćaća, jer ako živiš u maloj primitivnoj sredini , brukaš ih .Đeš sad ti sama s djecom kroz svijet. Kako ćeš? Od čega ćeš živjeti ?  Umrijet ćeš od gladi .Ljudi će upirati prstom u tebe. To je ona razvedena .Ostavio je muž.  Nije ju mogao više trpit. Lijena , ne brine se o djeci , njemu. Dobro ju je i ostavio. Spasio se čovjek , reče mahala.

Stvarno stanje. Ostaneš živjeti u kući koju trebaš isplatiti ako želiš da on ode iz nje, jer stekli ste ju u braku. Tako da si pored svog posla, nađeš još par na crnjaka ne bi li zaradila. Gdje se god pojaviš otrpiš poglede , ogovaranja , upiranja prstom. Trebaš shvatiti dječju bol , bijes i znati se nositi s tim. Biti mama i psiholog. Otac , majka , multipraktik.  Navečer kad legneš u taj krevet koji više nije tvoj , nego neke druge žene koja je živjela u tebi , shvatiš  da si sama na svijetu. Ni prijateljice ti se više ne javljaju. Jer ti si ona razvedena. Ne da im muž. Napunit ćeš im glavu glupostima. Poželjet će biti kao ti, jer većina muškaraca smatra da je ženama san da žive same, kao mogu onda što hoće. Glupost. Ubijaš se i dalje svakog dana , moleći Boga da djeca ne skrenu krivim putem. Zahvaljuješ Bogu svako jutro na još jednom danu koji si iznijela sama a nisi posustala. Nisi pokleknula. Sama. Bez ikoga .Sa svoja četiri prsta. S voljom za životom. Ljubavlju prema djeci. Voleći sebe. Jer si žena. Jer si živa . Jer si zdrava.

On postane momak . Slobodan .Živi u  kući dok mu ne sjednu novci na račun. Oblači se u ”markice ”, sviđa se sam sebi. Jer je ponovo na tržištu .Još te usput t i zavodi .Da nije tužno bilo bi smiješno .Svaki vikend nađe neku obavezu da ne bi bio s djecom. Jer ne da ti gušta .

U drugoj priči se muž/ puž oženio. Nije čak ni djecu pozvao na svadbu. Kupio novi auto , iznajmio stan. ”Opremio ” ženu kako se to kod nas kaže. Bivšoj ostavio dugova i dugova za koje ona nije znala. Isključilo joj sve šta se isključit moglo ali glavno da je on nju ocrnio ju na svim mogućim adresama. Okrene glavu kad ju vidi a sustavno ju maltretirao pola života.

I sad ide ona rečenica s početka priče…sretan vam Dan žena. Znam da ni jedna neće danas dobiti niti cvijet, niti poklon , niti jednu običnu čokoladu. Možda ni porukicu .  Ali znam da ste u biti sretne. Jer ste uspjele. Jer ste dokazale da niste glupe. Dokazale ste da se možete brinuti same za sebe i ja vam skidam kapu do poda.Za svaku vašu isplakanu suzu , za svaku boru na vašem prekrasnom licu , za svaku sijedu dlaku koju ste dobile u protekloj godini .Za svaku popijenu tabletu za želudac .Za svaku neprospavanu noć. Za svako psihološko maltretiranje. Za osmijeh dok budete ovo čitale.Za suzu koja će pasti jer znam da ćete se prepoznati. Pa sretno vam žene , ne danas , nego od sad pa ubuduće. Budite žene , i ne sramite se toga što je iza vas. Svaki naš neuspjeh vuče prema nekom novom uspjehu .

Sretan Dan žena moje žene

ĐURĐICA HERCEG ČAVKA je dugogodišnja novinarka portala Kaštela.com i kolumnista BHMagazin.com

 

senoworks