TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Vedrana Rudan: Kad ti u Hrvatskoj dijete blagoslovi pop

  • Objavljeno u Kolumne
Vedrana Rudan: Kad ti u Hrvatskoj dijete blagoslovi pop

Portali su diskretno vrisnuli. Jedan je hrvatski pop, ne znamo mu ime, gle čuda, silovao petnaestogodišnjeg dječaka. Kažnjen je radom za opće dobro. Što osuđeni kriminalci čija kazna nije duža od godinu dana rade “za opće dobro”? Oni koji im taj rad moraju omogućiti kao najveći problem naglašavaju činjenicu da te osobe već imaju svoj posao pa im “treba organizirati vrijeme kad mogu odraditi ovaj besplatno. Najčešće je to vikendom.”

 

Jasno nam je da katolički svjećenici nemaju radno vrijeme, ni slobodno vrijeme, rade svetkom i petkom, nedjeljom posebno. Pretpostavljam da je za ovu državu veliki izazov katoličkim zlikovcima organizirati rad u Hrvatskim šumama, Crvenom križu ili pučkim kuhinjama. Katoličko čudovište ne može naći malo slobodnog vremena da bi u nekoj šumi valjalo debla, u Crvenom križu slagalo poklonjenu odjeću ili kuhalo nešto u pučkim kuhinjama.

Katolički zlotvori u pravilu imaju nježne ruke, ako se budu motali po hrvatskih šumama i gorama izgubit će istančani osjećaj za dodir koji im je neophodan kad dječicu hvataju za ritice ili ih glade po spolnim organima.

U Crvenom križu sigurno neće, ni sa rukavicama na rukama, prčkati po iznošenoj odjeći. Navikli su na Armani, rad u Crvenom križu za sve katoličke svećenike gori je od smrtne presude, a smrtna presuda bi bila neprimjerena za ono što su učinili. Hrvatska je europska, civilizirana zemlja,demokratska zemlja u kojoj cvate tisuću cvjetova. Zašto bismo pedofilima, još kad su katolički, upropastili život? Nisu li i oni božje ovčice?

Ne, ni pučke kuhinje nisu pravo mjesto za njih. Oni koji jedu samo najfiniju hranu u najfinijim restoranima morali bi se preko noći, zbog nevine igrice, suočiti sa smradom jeftine hrane i onih koji je na brzinu moraju požderati. Sudar hrvatskog svećenika sa pravim životom u Hrvatskoj mogao bi ga ubiti. Za njega bi rad u pučkoj kuihinji bila smrtna kazna, a sve zbog beznačajne igrice.

Toliko o patnjama kroz koje bi morao proći onaj bezimeni katolički pop na radu za opće dobro na koji neće krenuti. Ne znam da li ste, dok ste čitali tekst o katoličkoj zvijeri, uključili maštu?

Ja jesam. Ja imam unuka, zove se Krešo. Naravno da ga svi volimo. Mama i tata posebno. Oni za njega kuju velike planove. Odličan je đak, ide u treći razred, najbolji je u razredu, svira klavir, igra nogomet, visok je, plav i ide na vjeronauk. Ne zato što su mu roditelji veliki katolici nego stoga da se dijete ne bi osjećalo osamljeno dok svi njegovi iz razreda slušaju kako im časna govori o Isusu, Zlu i Dobru.

A onda, jednoga dana, moj se Krešo vrati iz crkve. Nešto mu se dogodilo. Vide to roditelji, vide to i djed i baka. Svi to vide. Krešo više ne uči, ne svira klavir, ne igra nogomet.

“Pubertet”, reći će učiteljica. “U osmoj godini?”, čudit će se mama. “Danas djeca rano sazrijevaju”, reći će učiteljica. “To je sigurno mononukleoza, opipaj mu limfe”, baka je stara hipohondričarka. A onda, jednoga dana, majka uđe u Krešinu sobu koja nekim čudom nije zaključana i ugleda svoga obješenog sina. Ni rezanje konopa, ni vrištanje, ni njezini urlici do neba neće njezinog mrtvog sina dignuti iz mrtvih.

Klupko bi se rasplelo na isti način na koji se rasplelo klupko porodici silovanog dječaka koji se “samo” pokušao ubiti nakon što mu je anonimni hrvatski pop uništio život. I njemu i njegovoj porodici. Kazna “rad za opće dobro” samo je zabijanje čavla u njihove razorene živote.

I? Zašto se to nama, građanima Hrvatske, dešava? Razmišljate li ikad o tome kako to da nam rade što nam rade otkako imamo Hrvatsku? Kradu nas, ubijaju glađu, otimaju nam dostojanstvo i samopoštovanje, siluju djecu, najgore zločince osuđuju na “rad za opće dobro”…

Ukratko, drže nas potpunim kretenima. S pravom. Još nikad, nikad u povijesti ove takozvane zemlje obični građani nisu pružili otpor. Gori smo čak i od bespomoćnih američkih crnaca. Mi ustanemo kad zasvira hrvatska himna. A imamo više od njih razloga da kleknemo. Doduše, klečimo mi, kleče i naša djeca dok im popovi turaju kurac u sitnu guzicu.

Srećom, zaista srećom, moj se Krešo još uvijek dobro drži. Veseo je, svira klavir, igra nogomet, nije u “pubertetu” i nema “mononukleozu”. Da je dobije, ako je ikad, za moga života dobije, mislite li vi da bi katolički pop koji bi mojoj porodici život pretvorio u pakao rezao kruh u nekoj pučkoj kuhinji? Ne morate mi vjerovati, ali ja bih mu zaista prerezala vrat. I to bih sebi objasnila kao čin za opće dobro.

IZVOR: http://www.rudan.info/

Marketing

 

  cinestarskola liderstvafotbhmbhmagazin