TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Preko ruba znanosti

  • Objavljeno u Region
Istaknuto Preko ruba znanosti

Dojam je da u javnom prostoru na području bivše Jugoslavije nikad nije bilo više teoretičara pseudoznanosti, od protivnika cijepljenja do alternativnih povjesničara. Tko i zašto vjeruje tim ljudima i koliko je to opasno?

NEMANJA RUJEVIĆ

DW.DE

Neka zagrebačka pivnica ili klub, mala pozornica, projektor i mikrofon, nekoliko desetaka mahom mladih ljudi uz pivo slušaju predavanja nazvana Skeptici u pubu. Razni ugledni ljudi tu govore na razne teme, zašto su u Hrvatskoj ospice opet problem, kako religija utječe na obrazovni sustav, kako globalne kompanije izbjegavaju plaćanje poreza, što donosi takozvani internet stvari i kakvo je stanje na zagrebačkom Sveučilištu.

„Problem je što predavanja koja organiziramo slušaju ljudi koji već znaju što će čuti. Obrazujemo one koji su već zapravo obrazovani. Do onih drugih je teško doći", kaže Ivan Kraljević iz Društva za promociju znanosti i kritičkog mišljenja.

„Oni drugi" nisu u pubu kada se na popularan način bistre znanstvena pitanja. Djeluje da ih je u regiji sve više, da su odavno prodrli u mainstream i da je vrag odnio šalu. Ali tko su uopće „oni drugi"?

Tabor zagovornika pseudoznanstvenih teorija nije jedinstven i proteže se od ravnozemljaša i onih uvjernih u chemtrailse, navodne kemikalije koje ispuštaju zrakoplovi, a kojima moćnici vrše geoinženjering ili ciljano smanjuju broj stanovnika. Od kreacionista koji negiraju Darwina do onih koji ne priznaju klimatske promjene i cjepiva. Od pseudopovjesničara koji će reći da su Srbi zapravo Iliri, a Hrvati arijevsko pleme iz Irana, pa sve do vjernika horoskopa koji nas upozorava da su jarčevi i škorpioni posebno pogani i da ih izbjegavamo.

Prodor u mainstream

Kritički duh ili zdrava skepsa su zapravo tanka linija po kojoj valja stupati pažljivo. S jedne strane te linije su ljudi koji vjeruju svemu što čuju, s druge ljudi koji ne vjeruju ničemu što dolazi iz prokazanog „establišmenta" – politike, medija, znanosti. Takvi drugi često završavaju kao cinici ili izlaz traže u alternativnim teorijama.

Dijete s ospicama

Ospice nisu još iskorijenjene ni u bogatim zemljama kao što je Švicarska.

„Dio javnosti koji ne vjeruje ni u jednu vijest zapravo nije skeptičan – jer on čvrsto vjeruje da ništa nije istina", kaže za DW beogradski novinar Slobodan Bubnjević, urednik portala Nauka kroz priče.

Koliko je takvih da se izbrojati samo posredno. Ne postoje pouzdana istraživanja poput onog koje je u veljači u Sjedinjenim Državama o teoriji Zemlje kao ravne ploče proveo institut YouGov. Tu se doznalo da je 84 posto Amerikanaca čvrsto uvjereno da je Zemlja loptastog oblika, ali da taj postotak opada s godinama ispitanika. Tako je u skupini od 18-24 godine samo dvije trećine ispitanika uvjereno u loptasti oblik, 14 posto ima sumnje, četiri posto misli da je zemlja ravna, a 16 posto ih nije sigurno.

Ako se vratimo zagrebačkoj seriji predavanja „Skeptici u pubu" vidjet ćemo da njih na Youtubeu u prosjeku gleda svega nekoliko stotina ljudi. S druge strane, kultna emisija HRT-a „Na rubu znanosti" u kojoj voditelj Krešimir Mišak već desetljeće i pol riječ daje opskurnim teoretičarima i mistifikatorima prikazuje se na javnom servisu, a na Youtubeu bilježi desetke tisuća pregleda.

Mišakov ranije česti gost Miroljub Petrović, srpski kreacionist, protivnik cijepljenja i zagovornik obnove Dušanovog carstva, najčvršći je jamac klikova na Youtubeu u regiji. Široj javnosti je postao poznat proteklih godina kroz intervjue na kanalu Balkan info – trinaest razgovora u prosjeku bilježe gledanost od preko 400.000.

Dvorane u kojima Petrović drži predavanja su krcate, a čest je gost prorežimskih televizija Pink i Hepiu kojima, praćen lascivnim opaskama i smijuljenjem voditelja, priča kako cjepiva ubijaju i da treba uvesti teokraciju.

Premda će oba naša sugovornika upozoriti da pseudoznanstvene teorije postoje od kada se znanost prati u medijima, teško se može oteti dojmu da opći televizijski kič i reality-industrija zajedno s društvenim mrežama širom otvaraju vrata osebujnim tipovima. Komentirajući činjenicu da je slična stvar bila nezamisliva prije samo nekoliko desetljeća, u vrijeme Jugoslavije, Ivan Kraljević kaže:

„Nije bilo interneta i društvenih mreža, bilo je teško plasirati nešto underground izvan državno kontroliranih medija. To je u principu loše, ali je s jedne strane bilo dobro jer je blokiralo mogućnosti za pseudoznanstvene i razne druge teorije."

Vrijedi li raspravljati?

Ni Bosna i Hercegovina nije lišena svojih bisera. Tako „nezavisni istraživač" Semir Osmanagić, sa šeširom poput američkog rendžera, godinama maršira kroz mainstream-medije i neumorno ponavlja priču o piramidama kod Visokog. Te piramide i Međugorje, gdje se navodno ukazuje djevica Marija, po Osmanagiću su pravi turistički potencijal BiH.

Piramide kao suvenir

Osmanagićeve "piramide" su postale suvenir Visokog

Baš kao i Petrović, Osmanagić često daje intervjue i po državnim medijima nastupa bez ikakve rasprave, kao da priopćava vremensku prognozu, a ne teorije koje ozbiljna znanost osporava.

Pitanje je tu i koliko rasprava vrijedi. Novinar Slobodan Bubnjević, inače fizičar po obrazovanju, i sam je sudjelovao u nekoliko debatnih emisija o znanosti i, kaže, to je imalo malo efekta. Na plitka objašnjenja i prvoloptaške argumente teško je odgovarati i u sferi politike, a kamo li znanosti gdje su mnoge pojave slabo razumljive široj publici.

„Dugo je u Srbiji postojalo gledište u znanosti da se znanstvenici uopće ne bi trebali baviti kritikom pseudoznanosti", kaže Bubnjević. „Istraživači koji su izlazili u emisije i diskutirali sa zagovornicima pseudoznanstvenih teorija su među kolegama shvaćani kao ljudi koji su sebe diskreditirali tom vrstom dijaloga."

„Mislim da su naše nacionalne televizije preslabo razvijene u demokratskom smislu da bi im bilo jasno što se smije, a šta ne", kaže Ivan Kraljević. „Netko je jednom dobro napomenuo: ako se dovede protivnik cijepljenja na televiziju, onda bi trebalo dovesti 99 zagovornika cijepljenja jer je takav odnos prema toj temi u struci."

No određenih uspjeha ima. Bubnjević ističe primjer poznatog srpskog epidemiologa Zorana Radovanovića koji je svojim angažmanom pokrenuo znanstvenu zajednicu i veliki dio javnosti da se suprotstavi lobiju protiv cijepljenja. „Nigdje na svijetu na antivakcinaliste ne ostavlja dojam činjenica da bi bez njihovog pogubnog djelovanja do danas vjerojatno bili iskorijenjeni dječja paraliza, ospice i rubeola", napisao je on u jednom autorskom tekstu. Stanje u Srbiji nazvao je alarmantnim.

„Stiže Karleuša"

Prema posljednjim podacima Instituta za javno zdravlje „Batut", 2016. godine je u Srbiji kombinirano cjepivo MMR protiv ospica, zaušnjaka i rubeole primilo svega 81 posto djece. Od listopada prošle godine je zabilježeno 5.167 slučajeva ospica i 15 smrtnih slučajeva.

U BiH je u brojnim općinama cijepljenost ispod 50 posto. Epidemiolog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Bernard Kaić upozorio je nedavno da u posljednjih pet godina u Hrvatskoj skoro 16.000 djece nije primilo cjepivo MMR, te da je recimo u Dubrovniku cijepljeno tek 40 posto djece.

Prosvjed u Berlinu protiv štetnog utjecaja zrakoplovnih ispušnih plinova.

Prosvjed u Berlinu protiv štetnog utjecaja zrakoplovnih ispušnih plinova.

Nedavno su u Srbiji podnesene prijave protiv spomenutog Miroljuba Petrovića i još niza protivnika cijepljenja od kojih je najpoznatija pjevačica Jelena Karleuša. Njezin nedavni nastup u Splitu je Jutarnji list na svom portalu popratio naslovom: „Stiže Karleuša, zakleta protivnica cijepljenja. Hoće li u Splitu promovirati teorije zavjere?" Poslije se ipak odahnulo, jedan naslov iz srpskog tabloida je konstatirao: „Hrvati odlepili! Karleuša skoro gola zapalila Split!"

Međutim Slobodan Bubnjević problem locira na drugom mjestu. „Lako je kritizirati estradne ličnosti koje izazivaju zanimanje medija. Ali kor antivakcinalnog lobija je upravo u medicinskoj struci, obilje liječnika koji nisu ostvareni u matičnom poslu pa su se opredijelili za alternativu. Oni drže različite alternativne prakse širom Srbije iako je to nezakonito. Preko oglasa i poznanika možete pribaviti razne medikamente od kojih neki spadaju u domenu kaznenog gonjenja."

Kako kaže ovaj novinar, motivi opskurnih teoretičara često su čisto ekonomski. Poznato je da kreacionist Miroljub Petrović vodi mrežu nepriznatih – zapravo ilegalnih – online-univerziteta na kojima se može „diplomirati" sve i svašta od „prirodne medicine" do „nacionalne povijesti".

Bosanski pseudoarheolog Semir Osmanagić također lijepo živi od svojih teorija, a što reći tek za polje povijesti gdje, u zavisnosti od političkih potreba, propagandni pamfleti dobivaju podršku iz vrha vlasti, poput Jakova Sedlara koji je u dokumentarnom filmu „Jasenovac – istina" iznio niz laži o ustaškom koncentracijskom logoru.

„Sustav te vara"

Sve i pod uvjetom da država ima motiva da na neki način suzbije polje pseudoznanosti – recimo na polju vakcinacije – to nije lako, upozoravaju sugovornici DW-a. „Ako se nešto intenzivno forsira u medijima, ljudi reagiraju kao da im se nešto nameće, stvar im postaje sumnjivija. Teško je naći pravu mjeru. Ali edukacija počinje od vrtića i osnovne škole, pa nadalje", kaže Kraljević.

Let zrakoplova za vrijeme pomrčine sunca

U Srbiji su preko televizije savjetovali da se za vrijeme pomrčine zatvore prozori i ne gleda van.

Premda je cijepljenje u Srbiji obvezno, tek su prošlog kolovoza izrečene prve četiri kazne za roditelje koji nisu cijepili djecu, no po sustavu koji nije bliže objašnjen. U Kragujevcu je jedna kazna iznosila 8.000 dinara, u Beogradu su dvije kazne bile između pet i deset tisuća, a jedna između deset i pedeset tisuća. Zagovornici cijepljenja su tu često radikalno konsekventni – roditelj nema pravo odlučivati na štetu djeteta – i traže oštriju reakciju države.

„Intenzivna kampanja, pritisak države da se nešto usvoji će čak potaći zagovornike pseudoznanosti", kaže slobodan Bubnjević. „Jer dobar dio motivacije tih ljudi leži u tome što ne vjeruju sistemu. Oni alternativne teorije vide kao bunt protiv režima, sistema podvala svjetskog poretka." Maltene po motivu zavodljive, ali plitke pjesme Beogradskog sindikata „Sistem te laže", koja ima tridesetak milijuna slušanja na Youtubeu.

Ako je za neku utjehu, možda se, uz bočne vjetrove i probleme koje nosi novo informatičko društvo, stvari ipak kreću nabolje. Nešto stariji čitatelji sjetit će se kako je Srbija dočekala pomrčinu Sunca 1999. godine. Ulice su tog 11. kolovoza bile sablasnije nego tijekom prethodnog bombardiranja NATO-a.

Javni servis je preporučivao da se prozori zatvore, da se ni u kojem slučaju ne gleda van, otkazivani su letovi, smjenski rad po tvornicama posebno je organiziran. Ministarstvo zdravlja upozorilo je da pomrčina može izazvati ubrzan rad srca, svrab ili učestalo mokrenje. Danas se bar nitko ne boji utjecaja pomrčine na zdjelicu.

Marketing

 

  cinestarskola liderstvafotbhmbhmagazin