TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Ibrahimović ukrao bicikl svom treneru, ali i poštaru

Ibrahimović ukrao bicikl svom treneru, ali i poštaru

Posebna priča je bila kako je počeo krasti bicikle. Za rođendan je od starijeg polubrata dobio sportski BMX kojeg je nazvao Fido Dido po liku iz crtića, no uskoro mu je ukraden u naselju Rosengard gdje je živio u predgrađu Malmöa. Tada je i sam počeo krasti bicikle.

U nekoliko nastavaka donosimo vam najzanimljivije detalje iz knjige “Ja sam Zlatan Ibrahimović“. Riječ je o memoarima ovog poznatog švedskog nogometaša bosansko-hrvatskih korijena koji su objavljeni 2011. godine.

Tada su izazvali veliko zanimanje javnosti jer je Zlatan dosta otkrio o sukobu sPepom Guardiolom dok su obojica bili u Barceloni.

No, mi vam u nekoliko nastavaka donosimo i druge detalje o Zlatanovom životu, u kojem vidjet ćete, nije nedostajalo uzbuđenja.

Priča I. 

Gladovao, krao bicikle i lupao loptu

Ne može se reći da je Zlatan imao divno djetinjstvo. Dapače, majka Jurka, porijeklom Hrvatica iz Zadra, i otac Šefik iz BiH rastali su se kad je imao samo 2 godine, otac je imao problema s alkoholom, a Zlatan sestru, brata i još polusestara i polubraće koji su živjeli s majkom. Novaca je dakako nedostajalo, a Zlatan je često gladovao.

Posebna priča je bila kako je počeo krasti bicikle. Za rođendan je od starijeg polubrata dobio sportski BMX kojeg je nazvao Fido Dido po liku iz crtića, no uskoro mu je ukraden u naselju Rosengard gdje je živio u predgrađu Malmöa. Tada je i sam počeo krasti bicikle.

“Jednom sam se obukao u crno i izašao u mrak kao pravi Rambo. Velikim škarama sam prerezao lanac i ukrao zeleni vojni bicikl. Za mene je krađa bicikala postala prava zabava. Volio sam to. Zapravo sama krađa je bila važnija od bicikla”.

Upravo jedna od zanimljvijih zgoda dogodila se oko krađe bicikala. S 13 godina Zlatan je prošao na probi i počeo trenirati u Malmö FF, a od kuće do treninga udaljenost od 7 kilometara prevaljivao je ukradenim biciklima. No, jednom, nakon treninga, netko mu je ukrao bicikl koji je on ranije ukrao.

“Stajao sam ispred stadiona misleći što sad? Bilo mi je mrsko ići pješice, jer sam bio gladan i nestrpljiv, a daleko od kuće. Ukrao sam jedan nov novcati bicikl ispred same svlačionice. Kao i obično, lagano sam, bez većih napora, obio bravu i odvezao se kući. Bio je to stvarno dobar bicikl. Parkirao sam ga daleko od kuće, pažljivo, da me ne bi uhvatili. Tri dana kasnije svi iz tima smo bili pozvani na hitan sastanak. Bile su točne moje pretpostavke, sastanak je bio sazvan zbog ukradenog bicikla pomoćnog trenera!

Je li itko vidio bicikl?, pitali su. Ma kakvi, nitko nije ništa vidio, ni ja nisam ništa vidio, i u ovakvoj situaciji se ništa niti čuje niti vidi! Tako je to funkcioniralo. Praviš se budala i šutiš kao riba ili kažeš nešto kao: Ali stvarno mi je žao, i meni su jednom ukrali bicikl, jadan ti.

Bilo mi je žao što sam to učinio. Bio sam kao u šoku. Bicikl pomoćnog trenera! Trenera treba poštovati. Da im ukradeš bicikl, nije se nikako uklapalo u moj koncept. Otišao sam kod pomoćnog trenera i iskreno mu rekao: ‘Ovakvo je stanje. Taj dan posudio sam tvoj bicikl, bila mi je frka. To je bilo glupo od mene, i neće se više ponoviti! Dobit ćeš bicikl sutra ujutro!’.

Nabacio sam najtužniji osmijeh i mislim da mi je to, na neki način, upalilo ovaj put. Moj tužnjikavi osmijeh mi je i kasnije pomogao nekoliko puta u teškim trenutcima i mogao sam se čak i našaliti na svoj račun onda kada se čovjek najmanje nada”, piše u knjizi.

Bilo je još zanimljivih situacija oko krađe bicikala, a jedna od njih je i ona kad je Ibra ukrao poštarev bicikl!

“Jedanput sam ugledao jedan žuti s mnoštvo nekakvih košara i pomislio, zašto ne? Zajašem bicikl i odvezem se na stadion, i moram priznati da je bilo udobno voziti. Ali sam brzo shvatio da sam ukrao poštarev bicikl, jer su u onim košarama bila pisma. Brzo sam sišao s bicikla i parkirao ga na stranu. Nisam htio biti kradljivac pisama.”

zlatan

Autor: Igor Knežević
Dnevno.hr

senoworks