TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Krajišnici imaju veliko srce i za migrante

Istaknuto Krajišnici imaju veliko srce i za migrante

Dok su  školarci u Bosni I Hercegovini spremali posljednje ispite I pisali kontrolne radove za završetak još jedne školske godine, oni  koji su utočište rata I granata našli u dalekoj BiH, tačnije u Bihaću , smješteni u neuslovni Đački dom, uče osnovne riječi za komunikaciju na bosanskom jeziku. Zvuči to pomalo smiješno, čiji izgovor nasmijava I one koji ih uče , ali I njih same, ali ne odustaju. Oni koji znaju engleski jezik kažu nam da vole da stječu nova znanja, I žele da nauče jezik naroda u čijoj zemlji trenutno imaju “dom”.

Ekipa BHMagazina boravila je u prihvatnom centru u đačkom domu.

Dočekali su nas uvijek prisutni policajci te dva volontera Crvenog križa. S desne strane na samom ulazu nalaze se tuševi I toaleti. Radna akcija je u toku. Ljudi su zavrnuli rukave I čiste. Sam izgled doma je ruševan I teško je zamisliti da tu neko živi.

Pokušali smo pronaći nekoga ko bi nam malo vise rekao o kompletnoj situaciji u domu, no dočekao nas je hladan tuš. Naime, jedan volonter nam je kazao kako ne daju izjave za medije, a na naše pitanje zašto, kazao je da su se neke njihove izjave zloupotrijebile od strane medija u Hrvatskoj, te stoga ne žele da govore za medije.

Ipak, druga volonterka bila je nešto susretljivija I pristala da kaže par riječi.

- Svaki dan je pun obaveza. Migrantima dijelimo tablete, evidencijske listove za hranu, preparate za ličnu higijenu. Ovdje imamo oko 50-oro djece svih uzrasta. Nažalost ne pohađaju školu, no mi volonteri često za ove manjeg uzrasta organiziramo različite igraonice. To je jedini sadržaj koji trenutno možemo da im ponudimo i da ih zainteresujemo.

 

Dakle, djece nema mnogo. Njih oko 50 je različitog uzrasta, od malih beba  sa par mjeseci života , do dvanaestogodišnjaka. Pitamo ih kako provode dane, da li im nedostaju školske klupe, školski  drugovi, šta im nedostaje, da li su zadovoljni u BiH ?

Nea , dvanaestogodišnja djevojčica koja nije željela da se slika, govori pomalo engleski jezik, dovoljno da nam ispriča svoju priču.

- Dolazim iz Affganistana, gdje se stalno ratuje , gdje su nam neki ružni ljudi uništili dom, škole, mnogo je ljudi koje poznajem stradalo. Mi smo došli ovdje vozeći se brodom, autima, pješice I na kraju autobusom. Ja  sam bila odličan učenik I nedostaje mi škola. Volim da pišem pjesme. Ovdje u ovoj velikoj kući bez prozora gdje stanujemo naši novi prijatelji su nam dali veliki televizor na kojem gledam crtane filmove,uglavnom sa mlađom djecom- brišući suze priča nam Nea .  

Njihovo vrijeme u gradu na Uni prolazi u igri i šetnji . Bišćani koji su bezbroj puta do sada pokazali svoju humanist . ni ovaj put nisu ostali bez empatije prema novim “sugrađanima”. U nekoliko navrata vrijedne Bišćanke su prikupljale pakete u kojima su se nalazile brojne potrebštine namjenjene ženama, ali i njihovoj djeci.

Higijenski preparati, kremice, šminka, pokoji lijep komad odjeće,  I sve ono što žena ženu može obradovati nalazilo se u poklonima. Lutke , igračke, lopte , vozići, autići također su bili dio paketa. Upravo njih ima na svakom koraku kada uđete u Dom. Bilo nogometna ili košarkaška , lopta je najdraži predmet sa kojima dana provode ovi mališani. Dovoljno je da samo dodirnete nogom I već neko od dječaka je u vašoj blizini, željan da vam pokaže fudbalske čarolije koje je naučio , u maniru velikih nogometnih zvijezda.

Mnogo vježbe je još potrebno za to, ali eto pridruži smo im se , a oni su nam zauzvrat poklonili mnogo smijeha koji je odzvanjao ovim praznim I hladnim zidovima na čijim prozorima su najloni, a na podu dušek I deka.

Preko dvije hiljade i petsto migranata trenutno boravi na području grada Bihaća. Susrećete ih na svakom koraku. U parku, u prodavnicama, u buticima, restoranima, kafićima, trgovačkim centrima. U prodavnicama sportske odjeće u centru Bihaću kažu da nikada nisu radili bolje. Svakodnevno se kupuju najviše patike. Cijena za neke nije bitna. Već znaju da se umjesto Eura plaća isključivo konvertibilnim markama, tako da novčanih barijera koje su na početku bile, više nema.

Dvije su grupe migranata u Bihaću. Oni koji troše novac  kupujući u trgovačkim centrima sve što poželi. Oni koji pričaju na mobilne telefone čija marka i vrijednost ostaje nedostižna i za brojne građane BiH. koji u “kolicima” iznosi hranu iz prodavnica, oni čija djeca osjete sve blagodati “mira I slobode” I žive u privatnim smještajima, apartmanima, čija je cijena različita I kako za koga pa se kreće od 50 do 90 KM za jednu noć.

Potpuno suprotno onima sa kojima smo vrijeme proveli u Đačkom domu. Osmijeh im izmami svaka čokolada, svaki autić, a najviše osmijeh I lijepa riječ, iako je ne razumiju, koju im uputite. Ali valjda ljudi, posebno mališani  osjete kada im neko prilazi sa dobrom namjerom, I pružajući im ruku, bez obzira što žive u uvjetima gdje nemaju pošteno ni da ruke operu, a pogotovo da se okupaju. Odjeću peru utoliko, sapunom, u rijeci Uni koja je nedaleko od njihovog “doma”. Suše ju razapetu na štikovima , vezanim za eksere koji prijete da svakog časa ispadnu iz obrušenih cigli Đačkog doma. Tu u Uni se i mnogi kupaju, iako je odnedavno to zabranjeno, pa sada policija nerijetko obilazi i rastjeruje migrante koji se kupaju ili su to isto naumili. Đački dom predstavlja ruševinu dok je njima jedino što imaju iznad glave , osim ovog plavog neba čija daljina seže do tamo gdje oni žele biti. U zemlji koja će im pored mira pružiti adekvatan krov nad glavom dostojan čovjeka, dječije igralište , školsku klupu, neki novi poklon, nekog novog prijatelja , a njihovim roditeljima orije svega posao kojim će im oni sami obezbijediti sve ono što želi svako dijete I svaka porodica.

Od početka migrantske krize potpunu brigu o migrantima vode isključivo Crveni križ I ekpia medicinske zaštite Doma zdravlja Bihać. Osiguravaju dva obroka dnevno a koje koristi I do 500 migranta. Grad Bihać I USK do sada nisu dobili nikakvu pomoć od strane države, a kako stvari stoje teško je očekivati da će ista I pristići u nekom narednom periodu. Ipak ono što je jako pohvalno i što daje nadu ne samo migrantima nego i svim humanim građanima naše države jesu sami Bišćani, ali i i svi Krajišnici, čija se solidarnost pokazala i ovaj put. Ogromna većina domicijalnog stanovništa pomaže i izlaze u susret migrantima i izbjeglicama, jer ne tako davno i građani USK-a bili su u sličnoj ili istoj poziciji.

Emigranti.Una33963511 603283353363440 6996429208956174336 n34096008 603846899973752 2211932754717704192 n34880756 607783459580096 1366944058588528640 nEmigranti.djeca2

 

Marketing

 

  cinestarskola liderstvafotbhmbhmagazin