TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Sutra je presudni turski referendum. Evo što trebate znati o tome

  • Objavljeno u Svijet
Istaknuto Foto: CNN Foto: CNN

Turci sutra izlaze na birališta glasati o ustavnim promjenama koje bi zamijenile njihov parlamentarni sustav predsjedničkim. Turci će na referendumu odlučili hoće li dozvoliti ustavne promjene koje bi njihovu predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu proširile ovlasti.

IZVOR: TELEGRAM.HR

Ukoliko do toga dođe, radillo bi se o najvećoj promjeni političkog sustava u suvremenoj povijesti te zemlje. Prema anketama situacija je prilično neizvjesna ispitivanja. Ankete jako variraju, a to je znak podijeljenog biračkog tijela. Rezultat bi mogao ovisiti o onih 10 posto glasača koji kažu da su još neopredijeljeni. Evo nekoliko ključnih informacija koje objašnjavaju cijelu situaciju.

O čemu se zapravo radi i zašto je bitno

Građani Turske će 16. travnja glasati o ustavnim promjenama koje bi zamijenile njihov parlamentarni sustav predsjedničkim, što je, prema Erdoğanovim riječima, “potrebna promjena kako bi se izbjegle prošle krhke koalicijske vlade i kako bi Turska, suočena s nizom sigurnosnih izazova, dobila na stabilnosti”.

Erdoğan bi, dakle, ovim referendumom dobio još veće ovlasti. Set ustavnih promjena koje sadržavaju 18 amandmana stavljen je pred birače jer predložene promjene u ustavu nisu dobile potrebnu potporu dvije trećine zastupnika u parlamentu. U ovom slučaju reforme su u prvom čitanju usvojili zastupnici u Velikoj narodnoj skupštini Republike Turske 16. siječnja s natpolovičnom većinom, a potom su odobrene od strane predsjednika Erdoğana.

Referendum bi mogao dovesti do najznačajnijih političkih promjena otkako je 1923. godine proglašena Turska Republika. Erdoğanova odlučnost može se, između ostalog, iščitati i iz činjenice da je poslao ministre u brojne europske zemlje kako bi aktivirali birače u dijaspori te iz njegova napada na nizozemsku vladu koju je prozvao “ostatkom nacizma” jer je otkazala najavljene skupove povodom referenduma.

Erdoğan bi po tom novom prijedlogu ustava mogao ostati na vlasti još dva mandata, što znači da bi, ukoliko pobijedi na izborima 2019. i 2024., potencijalno mogao biti najmoćnija osoba u državi sve do 2029. godine. Također bi se mogao vratiti na vrh Stranke pravde i razvoja (Adalet ve Kalkınma Partisi ili AKP), koju je upravo osnovao i koja drži veliku većinu u parlamentu. Prema sadašnjem sustavu, morao je prekinuti sve veze sa strankom kada je postao predsjednik.
O čemu će konkretno ljudi glasati?

Skup od 18 amandmana primarno se odnosi na ovlasti izvršne i zakonodavne vlasti. Oni uključuju:

  • Ukidanje mjesta premijera. Predsjednik će imenovati kabinet te će imati nekoliko potpredsjednika. Parlament više neće nadgledati ministre, a ovlast tog tijela da pokrene prijedlog o nepovjerenju ministrima bit će ukinuta.
  • Predsjednik više neće morati biti neutralan te će moći biti javno privržen jednoj političkoj stranci. Po sadašnjem zakonu predsjednik mora prekinuti sve veze sa svojom strankom jednom kada je izabran.
    Broj članova parlamenta će sa 550 narasti na 600, a minimalna dobna granica spušta se 18.
  • Predsjednika će moći opozvati parlament. U ovom trenutku može biti procesuiran od strane nekog zakonodavnog tijela samo ako je počinio izdaju.
  • Ukidanje vojnih sudova.
  • Predsjednik će moći imenovati četiri od trinaest sudaca u najvišem sudsko tijelu u zemlji.

Nije li Turska u izvanrednom stanju?

Da, i atmosfera u kojoj se održava referendum dosta je problematična. Pogotovo za one koji se protive promjenama. Izvanredno stanje je uvedeno prošlog ljeta nakon neuspjelog pokušaja puča u kojem je 248 osoba poginulo, a više od 1400 ih je ozlijeđeno. Većina u Turskoj vjeruje da su puč organizirali sljedbenici Fethullaha Gülena, turskog propovjednika i bivšeg imama s trenutnim prebivalištem u SAD-u. Gülen to opovrgava.

Erdoğanova čistka u državnoj službi, policiji, vojsci, pravosuđu, akademskoj zajednici i medijskim kućama dovela je do otkaza ili uhićenja više desetaka tisuća ljudi optuženih da imaju veze s gulenistima. Erdoğanovi protivnici upozoravaju da su čistke otišle puno dalje od osoba koje su sudjelovale u puču te da su se pretvorile u “lov na vještice protiv bilo kakve političke oporbe”.

Dosad su u Turskoj, prema tvrdnjama oporbenih stranaka, u zatvoru završila 152 novinara, a veliki koordinirani pritisak na opozicijsku Narodnu demokratsku stranku rezultirao je pritvaranjem više od deset njihovih zastupnika, uključujući i dvojicu iz vodstva stranke.

Turska je također doživjela niz terorističkih napada od strane Islamske države, od kojih je posljednji bio onaj u noćnom klubu Reina na Silvestrovo kad je poginulo 39 ljudi. Napadi Kurdistanske radničke stranke, koja je označena terorističkom skupinom i sudjeluje u pobuni na jugoistoku zemlje, nastavili su se nakon kolapsa mirovnih pregovora u lipnju 2015. godine.

Zašto će neki ljudi glasati ‘da’?

Većina onih koji se slažu s ustavnim promjenama dolazi iz stranke AKP, koja je u savezu s nacionalistima. Oni koji zagovaraju promjene tvrde da će to dovesti do “snažne Turske”, u kojoj će izvršna vlast imati moć u promicanju gospodarskog razvoja i u borbi protiv terorizma, podsjećajući na kaos koalicijske vlade u devedesetima, čije su konstantne prepirke odvele Tursku u ekonomsku recesiju i katastrofalnu inflaciju.

Također vjeruju da će moćna izvršna vlast, koju uspoređuju sa sustavima u Francuskoj, SAD-u ili Meksiku, biti sposobnija nositi se s prijetnjom terorizma u neizvjesnim vremenima, osobito nakon pokušaja puča, porasta nasilja u većinski kurdskim područjima te u svjetlu aktualne kampanje protiv takozvane Islamske države i Gülenove mreže. Apologeti novog ustava vide utjehu u stabilnosti nastavka vladavine AKP-a.

Pristaše također kažu da je promjena nužna kako bi se odmaknuli od zastarjelog ustava, sastavljenog pod vojnom vladavinom, za koji kažu da je stvorio “dvoglavu izvršnu vlast” s proturječnim ovlastima i polugama kadrima potpuno paralizirati donošenje odluka. Također kažu da postoji sasvim dovoljan sustav kontrole predsjedničkih ovlasti, kao što je mogućnost opoziva predsjednika u većem broju potencijalnih zloporaba položaja nego što je to slučaj sada te sazivanje prijevremenih predsjedničkih izbora kako bi se izbjegla prekomjerna koncentracija moći u rukama jedne osobe.

Muhammet Emin Akbaşoğlu, AKP-ov zastupnik i član odbora za ustav, kaže da će “biti više stabilnosti, Turska više neće gubiti dragocjeno vrijeme, nesigurnosti i svari koje mogu izazvati nestabilnost nestat će, a državni aparat će odbaciti svoj balast i dijelove koji slabo funkcioniraju”.

Uz sve političke finese i igrokaze, Erdoğan se također može osloniti na svoju osobnu privlačnost biračima, koji ga vide kao osobu sposobnu suprotstaviti se Zapadu. Smatraju ga i političarem koji ima moć vratiti dignitet siromašnima, a mnogi poštuju njegovu religioznost i islamske vrijednosti.

Zašto će neki glasati ‘ne’?

Dvije glavne oporbene stranke, strogo sekularna Republikanska narodna stranka (Cumhuriyet Halk Partisi ili CHP) i Narodna demokratska stranka (Halkların Demokratik Partisi, HDP) – koja je većinski sastavljena od članova kurdske manjine i ljevičara te drugih manjinskih skupina – glasale su protiv prijedloga.

Oponenti vjeruju da bi predsjednički sustav bio uvod u režim pod potpunom Erdoğanovom kontrolom, za kojega navode da je kroz godine postao autoritaran vođa. Ukazuju na masovne čistke disidenata i protivnika režima koje su proveli vladajući, kao i na predsjednikovu očiglednu osjetljivost i na najmanje prigovore na osobnog razini ili uvrede, što smatraju dokazom da ne tolerira bilo kakvu vrstu kritike.

Kažu da bi promjene osnažile predsjednika u procesu čistke birokratskog aparata, policije, vojske, sudstva, obrazovnog sustava te sustavnih uhićenja i maltretiranja brojnog članstva HDP-a.

Bülent Tezcan, CHP-ov zastupnik u patlamentu i član odbora za ustav, smatra da predloženi paket mjera znali da će “demokratski sustav u Turskoj biti zamijenjen vladavinom jednog čovjeka”. “Predsjedniku bi se dale sve ovlasti, uključujući izvršnu i sudsku granu, a sve tri poluge vlasti bile bi povezane s tom jednom osobom”, dodao je.

Dodatno, protivnici naglašavaju da se referendum održava u vrlo neprijateljskoj atmosferi, s poltičkim oponentima koji su ušutkani zatvranjem velikog broja vodećih političara, intelektualaca i novinara, uključujući i karizmatičnog predsjednika HDP-a Seahattina Demirtaşa te novinare oporbenih novina Cumhuriyet.

Osporavaju i navode da će sustav imati adekvatnu razinu kontrole predsjedničkih ovlasti i tvrde da se ne bi ni pokušalo raditi na tome da se ograniči predsjednička moć. Ključ leži u predloženom oduzimanju parlamentarnog prava nadzora nad izvršnom vlasti, što bi Erdoğanu dalo veće ovlasti da imenuje brojne suce te da ostane član AKP-a i da na koncu konsolidira svoj stisak nad svim aspektima političkog života u zemlji.

Hoće li glasovi biti pošteno prebrojani?

Većina analitičara smatra da hoće, premda je Erdoğan proveo ekstenzivnu čistku u kojoj su bez posla ostali brojni činovnici i državni i javni zaposlenici, a mnogi novinari i opozicijski političari su završili u zatvoru.

Sve to je otežalo provođenje predreferendumskih kampanja, a oni koji su u njima sudjelovali kaću da su bili suočeni sa sustavnim maltretiranjem i prijetnjama.

Unatoč svemu tome, i protivnici predloženih mjera i neovisni analitičari smatraju da će glasovi biti pošteno prebrojani i sumnjaju u to da bi vlastodršci pokušali izvesti neku veliku kampanju namještanja rezultata izbora.

Tko će pobijediti?

Utrka je vrlo neizvjesna i nitko ne zna što će se dogoditi. Ankete strašno variraju, što je znak podijeljenog biračkog tijela. Rezultat bi mogao ovisiti o onih 10 posto glasača koji kažu da su još neopredijeljeni.

Kako razmišlja EU?

Moguće je da će ovaj referendum uništiti kandidaturu Ankare za članstvo u EU, smatraju dužnosnici u Bruxellesu. Čak i ako turski birači odbiju dati Erdoganu izvršnu vlast, turska demokracija i njezin pravosudni sustav pretrpjet će veliku štetu, a vjerojatno je i da će Erdoganovi kritičari biti izloženi još većem pritisku.

“Nema dobrog ishoda”, tvrdi Marc Pierini, bivši veleposlanik Europske unije u Turskoj i sadašnji član analitičkog centra Carnegie Europe. “Postoji sve veći jaz između europskih čelnika i Erdogana i ne vidim kako bi se to moglo popraviti”, kaže te predviđa “pristojnu šutnju” EU-a ako inicijativa turskog čelnika prođe na referendumu.

Jedan visoki europski dužnosnik ipak misli kako bi Erdoganova pobjeda mogla donijeti stabilnost koja bi EU-u omogućila nadogradnju trgovinskih i poslovnih veza. “U suprotnom bi mogao nastati kaos”, naglasio je. No mnogi se ne slažu s njim, uključujući njegovog kolegu koji to odbacuje kao “lažnu stabilnost u ime vladavine jednog čovjeka”.

Za Bruxelles bi idealan scenarij bilo razdoblje postreferendumskog mira koji bi EU-u i Turskoj omogućio resetiranje odnosa i modernizaciju carinske unije, te možda čak i ublažavanje viznog režima za turske državljane. “Za nas ne postoji potpuno dobar rezultat u bilo kojem slučaju. No neke opcije su gore od drugih”, zaključuje europski dužnosnik, koji očekuje da će Erdogan u svakom slučaju revidirati odnose s Europom.

Marketing

 

  cinestarskola liderstvafotbhmbhmagazin