TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Velika „borba za istinu“

  • Objavljeno u Svijet
Istaknuto Velika „borba za istinu“

Njemačka priprema novi zakon protiv širenja mržnje na internetu. On se prije svega fokusira na društvene mreže. Problem je, međutim, što će vlasnici tih platformi biti prinuđeni da preuzmu na sebe ulogu pravosuđa…

 Njemački ministar pravde Hajko Mas predstavio je novi Nacrt zakona protiv govora mržnje i lažnih vijesti na internetu. To je dio napora koje u posljednje dvije godine njemačka vlada ulaže kako bi uspostavila što veću kontrolu nad sadržajima koji se objavljuju pre svega na društvenim mrežama.

Nacrt zakona se odnosi na firme koje nude „telemedijske (elektronske informacione i komunikacione) usluge i na internetu održavaju platforme za ciljem da ostvare dobit, koje korisnicima omogućavaju da međusobno razmijenjuju sadržaje svih vrsta, ili da ih stave na raspolaganje javnosti. Platforme sa ponudom koja se uređuje novinarski i redakcijski, a za njih su odgovorni nudioci usluga, ne važe kao društvene mreže u smislu ovog zakona."

Već iz te formulacije jasno je da se zakon odnosi na društvene mreže kao što su Fejsbuk ili Tviter, ali i na programe za komunikaciju kao što je WhatsApp. Formulacija „ili da ih stave na raspolaganje javnosti", posebno razvodnjava definiciju platformi na koje se zakon odnosi, tako da uključuje zapravo i službe za elektronsku poštu (kao što je na primer GMX), za video-komunikaciju i slične.

Kazna – do pet miliona evra

Nacrtom zakona obuhvaćene su samo komercijalne platforme koje imaju više od dva miliona registrovanih korisnika. Takve platforme su dužne da razmatraju žalbe korisnika na „govor mržnje" ili „kriminal mržnje", koji podrazumeva vređanje, klevetanje ili huškanje naroda, kao i „lažne vesti", ukoliko se one kose sa krivičnim zakonikom i predstavljaju ometanje javnog mira, na primer, izmišljanjem krivičnih dela.

Deutschland Heiko Maas Justizminister (picture-alliance/dpa/B. Pedersen)

Hajko Mas

Vlasnici platformi dužni su da na žalbe reaguju u roku od 24 sata i da sami odluče da li je sporan sadržaj „očigledno protivpravan". Ukoliko to nije sasvim jasno, taj rok se produžava do sedam dana. Nakon odluke vlasnika platforme da se neki sadržaj ukloni, o tome moraju biti obavešteni i podnosilac žalbe i dotični korisnik. Time se, kako je to obrazloženo Nacrtom zakona, mora garantovati da korisnik čiji je sadržaj uklonjen može da preduzme pravne mere ako hoće da dokaže da je uklanjanje njegovog sadržaja bilo pogrešno.

Osim toga, platforme su u obavezi da „sve kopije nezakonitih sadržaja koje su objavile odstrane", kao i da „preduzmu djelotvorne mjere protiv ponovnog objavljivanja nezakonitih sadržaja". Za one vlasnike platformi koji ne budu sprovodili odredbe novog zakona, predviđene su novčane kazne u visini do pet miliona evra.

Cenzura po slobodnoj procjeni

Dakle, jasno je da sudska kontrola ne postoji prije uklanjanja „sumnjivih" sadržaja. To je prva na dugoj listi manjkavosti ovog Nacrta zakona: vlasnici internet-platformi prinuđeni su da preuzmu na sebe ulogu pravosuđa – da na neki način postanu paralelno pravosuđe, koje uz to još i radi pod prijetnjom visokim novčanim kaznama. Logično je očekivati da to dovede do prakse proaktivnog brisanja sadržaja, odnosno, do načela da se u slučaju dvojbe u pravilu donosi odluka u korist brisanja, odnosno na štetu slobode izražavanja.

Ne manji udar na slobodu izražavanja su „djelotvorne mjere" predviđene da spriječe novo objavljivanje „nezakonitih sadržaja". Velike platforme su, u strahu od reperkusija, već počele da sprovode te mjere ugradnjom specijalnih softvera na osnovu neke vrste digitalnog „otiska prstiju" mogu da filtriraju i – odmah brišu sadržaje. Takvi filteri nisu ništa drugo do jaki instrumenti cenzure. Oni su do sada primjenjivani da bi bili uklonjeni dečiji pornografski sadržaji, ali i sadržaji proglašeni nedefinisanom „terorističkom propagandom".

Poseban problem predstavlja mogućnost da korisnici platforme zloupotrebe svoje pravo da podnesu žalbu da bi mogli da se uklanjaju sadržaji koji im jednostavno ne odgovaraju. Takvih slučajeva je već bilo u SAD, gde je Fejsbuk, po žalbi policije, uklanjao postove koji su sadržali potencijalne dokaze o policijskom nasilju.

„Prvi, mali, korak"

Mogućnost da se korisnici čiji su sadržaji obrisani žale postoji, ali, dok je internet-platforma odstranila njihov sadržaj bez učešća pravosudnih organa, „cenzurisani" korisnici za svoju pravdu moraju da se bore normalnim sudskim putem. Dok ne dokažu da su eventualno bili u pravu, moraće da prođe određeni rok – mnogo duži od sedam dana – što stvara mogućnost da njihov post, kada se vrati na portal, više ne bude relevantan.

Ukoliko ovaj Nacrt zakona bude usvojen, dotične internet-platforme će biti pretvorene u istražitelje, sudije i izvršioce kazni na planu slobode mišljenja. Osim toga, on bi doveo do širenja opasnog mehanizma automatske cenzure. Po slobodu mišljenja je možda najopasnije to što je vladajuća Hrišćansko-demokratska unija (CDU) taj Nacrt zakona proglasila tek „prvim, malim, korakom u dobrom pravcu", kako je to prokomentarisao njen poslanički klub u Bundestagu na svom internet-sajtu.

Infografik Percentage of social media hate speech deleted after user reports

Procenat obrisanih postova sa govorom mržnje na društvenim mrežama

Aktivni su i „kontrolori činjenica"

Ne treba zaboraviti ni da bi novi zakon djelovao paralelno sa „kontrolom činjenica" na Fejsbuku koja je već uvedena: prvi „kontrolori činjenica" na Fejsbuku u Njemačkoj će biti „istraživački novinari" grupe Korektiv koja je registrovana kao opštekorisno d.o.o. i formirana u junu 2014, u jeku velikog pada kredibilnosti mejnstrim-medija koji su izveštavali o događajima u Ukrajini. Početno, osnivačko finansiranje je – sa tri miliona evra – obezbijedila fondacija Brost iz Esena koja je sredinom sedamdesetih osnovala medijsku grupu WAZ (sada medijska grupa Funke).

U ostale finansijere spadaju Njemačka centrala za političko obrazovanje koja radi za Ministarstvo unutrašnjih poslova... kao i još neke manje poznate fondacije. Grupa Korektiv ima i svoj Etički savet čiji je predsjedavajući do juna 2016, bio Bodo Hombah, privrednik, političar, bivši šef njemačkog Kancelarskog ureda i njemački ministar za posebne zadatke za vrijeme vladavine Gerharda Šredera. Bio je i koordinator Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope, a poznat je i kao direktor grupe WAZ od 2002. do 2012.

U „Etičkom savjetu" se nalaze i visoko pozicionirani urednici ŠpigelaŠterna i Cajta. Medijski mejnstrim je dobio monopol na procjenu istine od koje je zaštitio najprije – sam sebe: Korektiv je saopštio da neće da procenjuje istinitost vijesti vodećih medijskih kuća i etablirane štampe. Po načelu: „istina – to smo mi".

  • Datum 22.03.2017
  • Autor Saša Bojić
  • DW.DE

Marketing

 

  cinestarskola liderstvafotbhmbhmagazin