TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Godišnjica smrti Isaka Samokovlije

Godišnjica smrti Isaka Samokovlije

Isak Samokovlija rođen je 3. decembra 1889. godine u Goraždu, gradu na Drini, koju je volio i pisao o njoj, baš kao i sam grad i ljude u njemu.


Samokovlije su jedna od mnogih balkanskih sefardskih loza, čije porijeklo seže u Španjolsku, a svoje bosansko prezime dobili su nakon što se Isakov djed za otomanskoga doba, kao trgovac, s obitelji doselio u Sarajevo iz Samokova u Bugarskoj. Po zanimanju liječnik, s dugogodišnjom terenskom praksom, Samokovlija je odlično poznavao mali svijet svojega vremena u Sarajevu i u Bosni. O tim ljudima, o njihovoj svakodnevnici pisao je s dubokom empatijom, ali i sa smislom za sigurnu i preciznu deskripciju likova, ambijenata, životnih formi i običaja. Osobito su mu lijepe pripovijetke o sefardskoj sirotinji, u kojima je lajtmotiv iščekivanje radosti. Na Samokovlijine likove gotovo bi se mogla primijeniti rečenica kojom Dostojevski završava Bijele noći: “Jedan trenutak blaženstva! Zar se više od toga može zahtijevati u cijelom ljudskom životu!”

Svoju prvu pripovijetku objavio je 1927. godine u listu “Jevrejski život” gdje je bio jedan od urednika, a prvu knjigu pripovijetki “Od proljeća do proljeća” 1929. Iza sebe je ostavio bogat književni opus – zbirke pripovjedaka kao što su Nosač Samuel, Tragom života, Priča o radostima i dr.
Za svog života napisao je i četiri pozorišna komada od kojih su neki postavljeni i na bh. pozorišnoj sceni. Jedna od najpoznatijih među njima je “Hanka”, koja je, uz “Plavu jevrejku”, “Simhu” i “Ratne hljebove”, prenijeta i na filmsko platno.

Isak Samokovlija umro je 15. januara 1955. godine i sahranjen je na Starom jevrejskom groblju u Sarajevu.

Što me se tiču vaši snovi i riječi
vaših zanesenih želja?
Moja je duša sita
kad sunca lijepo griju
a pale su krupne kiše.

Crvena krv ko plamen rumen i vreo
oblijece selom na bijelom suncu;
sljepoočnice biju
i ćutim: talasi zelenog žita
rastu i zriju.

Sunce, moja te misao voli
i tvome žaru ona srće smjelo.
Zrije.
U vlažnu zemlju prosiplje se iz nje
sjemenje svijetlo i zrelo.

I bijela ova klijališta dišu,
na moje grudi bronzane i svježe
korijenje se spušta u dubine tople :
svijet jedan raste i stvara se svijetom.

Podne je. Insekti zuje
i sjaje ko metal.
Ja pijem boje, mirise i zvuke,
ja ispijam svemir i rađam ga opet,
ja rastem sa zelenim biljem i cvijecem
i pružam ko cvjetove plave
svoje vrele ruke.

Što me se tiču vaši snovi i riječi
vaših smjelih želja?
Osjećanja moja isprela su konce
i satkala veo;
da na suncu bijelom postanem dijelak
ovoga svijeta
i svijet ovaj cio.

senoworks