TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Marinko Zekić: Poly, Rea, Sherry, Eva

Marinko Zekić: Poly, Rea, Sherry, Eva

Profesor dr.habitus MARINKO ZEKIĆ ( 1969 – 2018 ) nakon završene osnovne škole u Livnu i gimnazije u Sarajevu, na Univerzitetu u Sarajevu stekao je diplomu profesora južnoslovenske filologije u specijalizaciji srpska i hrvatska filologija. Godine 1998. zaposlio se na tadašnjoj filologiji UAM u Poznanju –Poljska kao lektor hrvatskog jezika.

Ubrzo nakon toga , 2003. godine stekao je titulu doktora humanističkih nauka na osnovu disertacije KULTURNI IDENTITET BOSANSKIH MUSLIMANA. Dr. Marinko Zekić se habilitovao na osnovu studije MUSLIMANSKI ODGOVOR IZAZOVIMA OKCIDENTA. ISLAMIZACIJA ZAPADA ILI VESTERNIZACIJA ISLAMSKOGA SVIJETA S POSEBNIM OSVRTOM NA BOSNU I HERVEGOVINU BOSANSKOHERCEGOVAČKE MUSLIMANE –BOŠNJAKE.

Napisao je veoma mnogo naučnih radova iz područja balkanistike. Ostavio je mnoštvo neobjavljenih rukopisa. Pored nauke bio je istinski ljubitelj i pisac poezije koja je ostala u rukopisnoj zaostavštini.

 

POLY

I htio bih za vijeka svojeg svijetom ovotnjim pomena dostojno što ostaviti

                                             reče mi mrav češljugar

     u potaji skrivajći nevješto ispisan svitak latice gorskog kestena

                                               pozadi sebe

                                                  u lisnicu

                          nakrižan zdvojem s tri kapi narančine kore

snatrih kako uza svoj novčić petparac igrao veseo je od zgašene žeđi

                           i toga spored riječ ovu izbrisah

                                               ja smrtnik

                                    premda neuk sam i nevješt i

                                       svagdanji mrav češljugar

                                    u htijenju istome na te naišav

                                           plemeniti krvoloku

                                             ja nedostojnik

                                  kamen k tebi vabit ću svojim imenom

                                                        ponad tebe

                                                             u sebi

jer ljubav je ovnova   pustno neutihna i boli bolom drobom razdrobom kao preoran drum

                                                                kuneći

                                            voleći niotkudna suputnika

                                u dvije iznikle vlati sočne ječmene mladice

                                               kamo skelet je posađen

                                                              stog

                                                gospode ne praštaj

                                         zgriješih što nijeku se ne oduprijeh

                                            ja mrav češljugar niotkudinski

                                                 voljeh išteći zauzvrat

                                                          ne jedina

                                                          kuda poći

                                                    natrag nema me

                                                   naprijed nestajem

                                                          u riječ

 --------------------------------------------------------------------------------------

REA

dal  da se odzovem

teško je tiho znati da si tu

pokraj

plavim dišem tvoje trepavice

krug sivila u beskraj

crvenim kušah te

prije no što tvoje ime ne izbljuvah

u zaborav.

tu sam

i otud sam se vratio

da li znaš

do bola i krvi urlam

čuti me ne možeš

i noć ova orgija poput pustinjskog oblaka

na mišici tegleći tvoje ime

sam tebi se vraćam.

spomenuh rijeke se i kuće pozadi

mamino derište sadiziralo glasovir

u predahu izmeđ ubijanja mazila svoje si pseto

i mene  poslije ticale su tvoje usne

dockan.

htjedoh reći al smrt je nerijek

pogođen kamo je posrnuo i pao

da li me se sjećaš

jer drugoga mene ne možeš imati

kraljice vukova

ovdje svetkuju  postnu utjehu

i sam urezah si osmijeh potezom brijača

jer vrijeme je za nerijek.

gdje si sad

slutim kako zoveš me

pođi

no čujem slabo i ne osvrnuh se

svojim putem

tek da pročistim sluh

jednim revolverskim hicem kroz oba uveta

s desna na lijevo

gdje si sad.

 ---------------------------------------------------------------------------------------------

   SHERRY

                                           u zjenici ugnijezdih ti se

s tri obrušena palca crne jagorčevine nadolj i ovjesan klat u hlad jasenov

                                            u zjenici ugnijezdih ti se

                                   sidrom o iris u tananoj skalpejskoj brazdi

                                   štafelaj kaleidoskopskim koloritom razlijet  

                                                         topao i hladan

                                                  ticaj tvojih očiju s dlana

                                                    nametljiv i diskretan

                 onako ljubovao bih kao sa sjenkom tvojom besanim noćima

                                                  tebe pokraj nju tražeći

                                                 u zjenici ugnijezdih ti se

                                                                 jedina

             s uzničkim oknom rastvorenih krvavih brazdi usudnikovih dlanova

                           otirav lak moštni pepeo reinkarnirane preostati

                                                                   njene

                                     i duh i zemlju i prah k njim povraćav

                                  zdvojenih usni o dogorjel cigaretni patrljak

                                                            ja nijem

                                                            i nezboriv

                                                            i mukal

                                 i neizustan u urlik zvjerinji i žrtvin vrisak

                                                            ja bijednik

                                                u zjenici ugnijezdih ti se

                                                             na tren

                                                           kao odraz

----------------------------------------------------------------------------------------------------

    EVA

                                                znam

                                         sanjaš budiš se              

                               i s tvojih usni mojih negdanjih

                               kaplju trepavice sprljene nečije

                                           u jedan jecaj

                                              niječan

                                         od tebe ka tebi

                                                znam

                              gladit ćeš u žedan naručaj

                            kamene grivine lava prosjaka

                    dok moje vijeđe gutaju oporu medovinu

                                 kome bio je potreban

i ukoliko u ljubavi nerječit bijah proklet nerazumijet i muk

                                                 ja

                             ovan nezlatoruni i lažnjak

                                krvlju se za radovat

                 i ako željezne kose mrsiš mi kroza san

                                         neiman

                             ne usnih košmareći

                                      ja bijednik

                                 čim se zaludovah

                                     tebe kušav

                                    i ona to zna

                                      i voli me

poput bilijun rujanskih krijesnica što zgusnut netom će zaobnoć

                                  sučeliv svjetlijeg od sebe

                                       kasno je prijatelju

                                  moje usne daleko od istine

                                  sedam pedalja u nepreskok

                                                         i

                                               umoran sam

                                                          i

                         u mojem magnovenju počinka žuđena nema

                                            do onog kamenog

                    zvijeri poput stratište što domom će imenovat

                                                 sanjam

                                      tebe dišem nju udisav

                                            nedosanjana

                            tebi darovat san ću zauzvrat

                                                  jer

                          ljubav se ne uzvraća no plaća

                                                znam

KARMEN MEDIA VELAGIĆ

BHMAGAZIN.COM

senoworks