TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Skender Kulenović: "Sa kućnog zida gledaju me, kao začuđeni, blijedorujni cvjetovi sabahčića.."

Skender Kulenović: "Sa kućnog zida gledaju me, kao začuđeni, blijedorujni cvjetovi sabahčića.."

Skender Kulenovic rođen je 2. septembra 1910. godine u Bosanskom Petrovcu, gdje je završio osnovnu školu, a potom nakon naglog osiromašenja porodice (agrarna reforma) prelazi u majčino rodno mjesto Travnik gdje od 1921. do 1930. godine kao vanjski učenik pohađao Jezuitsku gimnaziju. U trećem razredu gimnazije javio se sa prvim književnim radom (soneti Ocvale primule). Od 1930. godine studira pravo na zagrebačkom sveucilištu. 1933. postaje clan SKOJ-a, a 1935. KPJ. Srađuje u brojnim listovima i časopisima, a 1937. godine sa Hasanom Kikicem i Safetom Krupicem pokreće u Zagrebu muslimanski časopis Putokaz.



1941. godine stupa u Prvi partizanski odred Bosanske krajine. Član AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a, Kulenović u ratu piše poeme, uređuje listove Krajiški partizan, Bosanski udarnik, Glas i Oslobođenje. Od 1945. do 1947. obavlja fnkciju direktora drame Narodnog pozorišta u Sarajevu, uređuje Novo doba, Pregled, Književne novine i Novu misao. Od 1950. do 1953. sekretar je Narodne skupštine FNRJ, a poslije zabrane Nove misli je kažnjen i postavljen za korektora u Borbi. 1955. godine prelazi u Mostar na mjesto dramaturga Narodnog pozorišta, jedno vrijeme je i urednik u beogradskoj Prosveti

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, izmedju ostalih Dvadesetsedmojulske nagrade SRBiH (1971) i nagrade AVNOJ-a (1972). Bio je član SANU, ANUBiH i JAZU.

Umro je 25. januara 1978. godine u Beogradu.

Bibliografija:
Stojanka majka Knežopoljka, poema, 1945.; komedije (Djelidba, Večera, A šta sad?), 1947.; "Ševa", poema, 1952.; Soneti, 1968.; Divanhana, pripovijetke, 1972.; Gromovo đule, priče za djecu, 1975.; Ponornica, roman, 1977.

Ponornica, Skender Kulenović

 
"Pogled mi sa gotovog rukopisa pada na ris čiste hartije. U nju treba da se presele vrtlozi i gromade događaja u meni i oko mene, živi skamenjeni u pamćenju kao čir koji hoće da se izlije."

"Ovdje moja ruka staje. Protirem oči, i gledam je iz polumraka sobe položenu po stolu u krugu jake svjetlosti iz stolne sijalice sa abažurom: po semžuranoj nadlanii samo je još više staračkih pjega i kvrga zelenih vena."

"Kako li daljina svemu dadne ljepotu!"

"Ona pogleda uza me, i mutne joj oči dugo na mom licu."

"Što nisu smjeli živom, to mu sad rade mrtvom, psi skičeći i mumljajući grizu šumskog cara, ali proždiru mu samo divljački miris, koga su se, njega samog, za života gledali."

"Muftija nanišani i u trenu sastavi. Zvijer trenutak stade, okreenu se oko sebe, a onda ruknu, i uspravljena, iskežena pođe na Muftiju."

"Obzorjem ispod kruškem izlaze i zalaze zvijezde, gluhonjemo i nepojamno valja se ravnodušni svemir."

"Kao da sam ribarski plovak na uzbibanoj vodi, naizmjenično tonem u san i vraćam se u javu."

"Bog kaže Muhammedu: "Mome liku ogledalo tvoj je lik", i predaju mu ummet, sve ljude na zemlji...."

"E, pa mili moji begovi, bili mi ko vregovi! Dok je nama Cara i carskoga prava, imali brava ko mrava, rasle vam pšenice, pasle vam pčelice, konji vam se gojili, pred vama se znojili, sukali brka, dobivali trka, ženili se, rađali, gdje pukli, pogađali. Imali dukata ko u cara Murata, jeli plećke ovako sjedećke! Ove vam kape i na kapi kite, ijte, pijte, u zdravlje Cara i carskog agrara!"

"Sa kućnog zida gledaju me, kao začuđeni, blijedorujni cvjetovi sabahčića.."

senoworks