TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Tri Marinove pjesme u kojima je predosjetio kraj

Tri Marinove pjesme u kojima je predosjetio kraj

Profesor dr.habitus MARINKO ZEKIĆ ( 1969 – 2018 ) nakon završene osnovne škole u Livnu i gimnazije u Sarajevu, na Univerzitetu u Sarajevu stekao je diplomu profesora južnoslovenske filologije u specijalizaciji srpska i hrvatska filologija. Godine 1998. zaposlio se na tadašnjoj filologiji UAM u Poznanju –Poljska kao lektor hrvatskog jezika.

Ubrzo nakon toga , 2003. godine stekao je titulu doktora humanističkih nauka na osnovu disertacije KULTURNI IDENTITET BOSANSKIH MUSLIMANA. Dr. Marinko Zekić se habilitovao na osnovu studije MUSLIMANSKI ODGOVOR IZAZOVIMA OKCIDENTA. ISLAMIZACIJA ZAPADA ILI VESTERNIZACIJA ISLAMSKOGA SVIJETA S POSEBNIM OSVRTOM NA BOSNU I HERVEGOVINU BOSANSKOHERCEGOVAČKE MUSLIMANE –BOŠNJAKE.

Napisao je veoma mnogo naučnih radova iz područja balkanistike. Ostavio je mnoštvo neobjavljenih rukopisa. Pored nauke bio je istinski ljubitelj i pisac poezije koja je ostala u rukopisnoj zaostavštini.

ADIKT

Zavapivši ispisati srok prošlosti kojim bih se navadio
Roveći zazvrat skeletnim sniženim izdancima
Doprem do svjetlosti koja utire se za van
Smjelost u usiljenom osmijehu
Ćutiv da ovo bit će moji posljednji dni
Bez tebe
Urasle zjapi grlom minulog sječiva
Podsjet na pozbilj koji nije uslijedio
Glas
Javljam ti se u umjerenim koracima povorke za odrom
Užeglog smrada istruljele tjelesi
Liptinje gnjile pulsirajuće vodocrpke
Sažvakav dostojnost u uptiven glogov klin
Rasprostrtog podlubanjskog sastojba poput drhtave ispovijedi
Na patosu
I recite ukoliko ova bol ništavna je naspram vašoj
Samrtna amoralnost
Crkotinama humanuma ruiniranim urbanim predgrađem
Smijavši se poput zakasnio kamni odsjaj
Porinut pred kamenom i satrvljen u povijesnoj matici
Radujem se kao krajnost u uspostavljenom zametku
Skeletom žitkog utjecaja preostatka tijela
Za one iz objektivnog publikuma ostavši navijek razočaran
Čemu ufali ste se u opstojnstvu ovim svijetom
Zamijetih kako iščiljavam ne i posljednji
Htio bih vas pozdraviti
Možda za nabacanu zemlju koja obrušit će se jasenovim kovčegom
Povrh odra
Da iko prepoznat će oćuh koji gajim spram vas za kraj
Svijet je sramno habitusno đubrište
I život njime tek bijedni prebivni otpadak.

KATARZA PLAČA
OTJELOVLJENI MUK

Faksimil ustuknog zbora izmeđ optimista i istovjetnog
Nalaziv potreban osnov flegmanske uvjede astralnog nahočeta
Obratih se zborom sa vama vapljeli koji ste čut
Prostim kompararitetom njihovih srodnosti
Nelagodno ćutim se u odveć monotonom lobiju sebe samoga
Kako potišteno bruja u utrobi korijenski izdanački nalog
Utopijske sreće
Potiskivav dlanovima zjap kojim izmiljavali su crijevni patrljci
Kako usrdno dijelih povijesnu zbilju na njihovu i našu
Nikakve koristi od sjećanja
Reći ću bijednik
Ponuđenom rukom bojazno znojan i sklisak
Muk za sebe
Oprost riječi
Ziđe zvonko cvili u utrvenom stopalnom odjeku
Samrtnički šapat
Život daruje u nepomirljivim suprotnostima
Nadmoćno nadmašiv zamisao pod kojom je stvoren
Glas za prethodnim što još nije uslijedio
Oni zaglušuju muk
Vjerujem u to
Prijatelju
Rukom koju ponudili su vam sad odmahujuć amputirano nazgrapno
Poput pozdrava
Natrag u muk
Iluzija je gospodnjih dužnosnika
Zatomljenim dlanima potiskivav jedan već davno izgubljen oćut
Rekoh da nosi samo oznaku i ne posjeduje značenje
Tragav za bezličnosti kojom bih se poistovijetio
Dužnih oznaka optimizma jer nazočan je u mitnici s istovjetnim
Usvojiv muk
Čekajuć još tvoju otjelovjetnost
Ne reci gospode
Neka im ne bude svjetLost

MRTVE DUŠE
Slijed tjednih karavana za tobom starče
Ne zbrajaš više minula ljeta
Od koje potrebe
Ne poznajući tu pristrasnost kojoj se odavao
Bit ovostoljetnog nazoštva u zdvojedinjenom čovječijem duhu
Premda ne htjedoh zbiljski to bit
Kanda preneraže i neizbjegom dodijeljene im mortalnostI
U posegu za beskonačni vijek
Košmarom nerazbuđenog ufanja
Gospode
Presudno smrti više iz razočaranja ne prinosila je bojazan
Svim nepostvarenim u restu za kraj
Snatreć prvopokazne ih nad odrom izobličene obrazine
Plač
Da li od smijeha
Što li
Tek život u mom sveudiljnom nasljedstvu
Smrću raritetno neposjedno prisan
Nauznak
Odabrav skončanje sopstvenom vapnjom pokreta i tebe
Zakonitost kamnog prionjenja i utičuć uvoru
Umnine pri svijesti dok ovješeno tijelo batrga se za zrak
Posljednjim udisajem u nahodnim eonima bezvučja
Zrakopraznina u priznanju za sukladno jedinstvo
Pometnja u indskoj sastojbini
Starče
Ponesi i pokoju dobru riječ uz moje ime
Ostaviv za sobom sjećanje osvrnuv se i otišav
Dalek put je pred tobom
Nanosi ugruvane zemlje bačene s dlana na zasvođeni zaklopac
Za te samo
Tisuću ljeta čekala strpna jasenovina
Blaženo nedosegnće svjetlosti i zaslužen mir
Mada neuznavikovan
Beziskustvom u pređašnjem opstojnstvu ikakovošću
Srodnom po sličnosti
Riječi su odvećne dragi moj prijatelju
Poznajem već sve od rođenja i sam
Jer ukoliko ovo nije smrt
Tad kraj je odista.

senoworks