TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Heidi, djevojčica iz Alpa – omiljena knjiga iz djetinjstva

  • Objavljeno u kultura
Heidi, djevojčica iz Alpa – omiljena knjiga iz djetinjstva

Koliko znate o Johanni Spyri poznatijoj kao ženi koja je napisala jednu od najpopularnijih i najprodavanijih knjiga za djecu?

Kada biste morali odabrati dva najdraža lika djevojčica u književnosti, dječjoj književnosti, bismo li pogriješili kada bismo se kladili da su to Pipi Duga Čarapa i Heidi? Mala djevojčica koja mora ići živjeti visoko, visoko u planine, švicarske Alpe gdje živi njen djed davno je raznježila naša srca. Mrk, mrgudan, šutljiv starac koji se ne druži s nikim nije sličio na naše djedove. A Heidi? Sa samo pet godina djevojčica je nakon smrti roditelja ostala siroče a njena teta Dete se više ne može brinuti o njoj jer mora, trbuhom za kruhom preseliti u Frankfurt. Heidi nije neposlušna, nije zločesta. Naprotiv, draga je i mila djevojčica ali ima premalo godina da je ne bi bilo strašno strah ozloglašenog djeda. Inteligentna, dobrohotna i vesela malo pomalo otopi djedovu masku, sprijatelji se s Peterom, dječakom koji čuva koze, njegovom mamom i slijepom bakom. Malo po malo, godinu za godinom svi ovi ljudi, na vrhu planine sprijatelje se i postanu bliski. No Dete se vraća jer ima plan za Heidi...

“Heidi” je napisala Švicarka Johanna Spyri koja je rođena 12. lipnja 1862.,u Hirzelu a umrla je 7. srpnja 1901. u Zürichu.

Johanna je rođena kao četvrto od šestoro djece obitelji Heusser u ruralnom dijelu Švicarske a kao mala provela je nekoliko ljeta oko mjesta Chur u Graubündenu, u prekrasnim planinama, okružena zelenim proplancima, u idiličnim Alpama i sve će to kasnije naći u njenim knjigama. Kćer je liječnika Johanna Jacoba Heussera koji je imao seljačko podrijetlo i po kojem je dobila ime iako su je doma zvali Hanni. Majka Margareta zvana Meta Heusser-Schweizer bila je kćer pastora a potjecala je od obitelji koja je bila bliska ciriškim književnim krugovima 18. stoljeća a koji su pisali religijske pjesme i himne. Pisala ih je i Meta ali nikada nije željela da se one objave a kada su je napokon i jedva uvjerili inzistirala je da se njeno ime ne tiska. Njene su pjesme odmah postale jako popularne ali danas su malo poznate iako su te,”Alpine Songs”, prevedene i ne engleski 1875.

Johanna je imala tri brata i tri sestre ( jedan brat je umro kao beba) – kada se rodila Heusserovi su već imali Theodora, Christiana i Annu “Netti”, a poslije su rođene Ega i Meta.

Odrasla je u čvrsto povezanoj obitelji gornje klase koja se sjajno prilagodila životu na selu. Prvo su cure krenule u školu ali Johanni nije išlo dobro, bilo joj je dosadno pa su roditelji nju i Netti poslali pastoru koji ih je poučavao. Voljela je poeziju i bila je jako talentirana za glazbu pa su je s 14 godina poslali u Zürich gdje je studirala moderne jezike i piano. Sa 16 godina poslali su je u školu u grad Yverdon, francusko govorno područje, u zapadnoj Švicarskoj. Nakon mature vratila se kući, pomagala majci oko mlađe djece, poučavala ih i mnogo čitala. U Zürichu je dodatno studirala klavir i jezike. Njena je majka bila i te kako upućena u politiku i društvo a kako su te godine u Švicarskoj bile burne, (kratkotrajni građanski rat liberala i konzervativaca, utemeljenje onog što će kasnije postati moderna, demokratska i federalna nacionalna država s narodnim parlamentom i vladom koja će zamijeniti labavu konfederaciju), jasno je da je u Hirzelu bilo pametno ostati.

Brat Theodor studirao je medicinu, i jednom mu je u posjet došao prijatelj Bernhard. Zaprosio je Johannu i s 25 godina Johanna se 1825. udala za odvjetnika i novinara Bernharda Spyrija i preselili su se, u tada živahan Zürich. Johanna je patila za domom, nedostajale su joj planine (baš kao i Heidi) i nije imala mnogo prijatelja. Kada je ostala trudna Johanna je patila od depresije iz koje se nije mogla izvući nekoliko godina. Muž je počeo raditi kao gradski činovnik, bio je radoholičar i nije pokazivao mnogo zanimanja za svoju ženu. Brak nije bio sretan.

Johanna i Bernhard imali su samo jedno dijete, sina Bernarda. Mali je bio talentirani violinist i s mamom je često svirao duete. Muž je avanzirao na poslu te je postao glavni tajnik grada, u to vrijeme je to bila časna pozicija, preselili su se u kuću koja je gledala na jezero.

Obiteljski prijatelj ohrabrio je Johannu da piše i prvu je priču, “Poruka iz Vronynog groba” objavila 1871. Priča je to o ženi koju muž, alkoholičar zlostavlja, priznat ćete neobična i hrabra tema za to doba. Vrony se moli Bogu i prihvaća svoju sudbinu jer je tako savjetuje njen pastor. Ta je knjiga portret realnostii društva u 19 stoljeću i postigla je, uprkos temi o kojoj se nije pričalo niti je to smatrano zločinom, uspjeh. Potpisala se kao J.S. Objavila je mnogo priča za djecu i odrasle, često pričajući kako opisuje svoje djetinjstvo. U slijedećim je godinama objavljivala knjige, među njima i onu o Heidi (1880.) koja je odmah postala popularna a Johanni je donijela mnogo priznanja. Knjiga koju mi znamo kao jednu originalno je obavljena u dva dijela – prvi je “Heidine godine učenja i putovanja”, a druga je “Heidi koristi sve što je naučila”. Knjiga je imala i podnaslov – “knjiga za djecu i za sve koji vole djecu” jer je bila dio serije koje je napisala. “Heidi” je ne samo jedno od najpoznatijih djela švicarske književnosti već je i jedna od najprodavanijih knjiga ikada napisanih, preko 50 milijuna.

Zgodan je podatak da je Heidi napisala u samo četiri tjedna. Priča o siročetu koje živi s djedom, gorštakom i čovjekom zlatna srca ali otvrdnulim od životnih nesreća u nama je zauvijek usadio ljubav prema planinama, pejsažima u čijim je opisivanjima Johanna bila izuzetno vješta, a ne možemo odoljeti i ne spomenuti zlatnožuti putar koji se topi na kriški kruha a na čije su nam opise curile sline pa bismo brzo odcupkale u kuhinju, naglo ogladnjele.

Serija “Knjige za djecu i za one koji vole djecu” imala je 16 knjiga koje su izlazile od 1879. do 1895. a samo su dvije o Heidi. Prvu iz serije je napisala 1879., “Beskućnici”, a slijede dvije Heidi i neke druge, nama na žalost nepoznate.

Johanna je iskusila strašnu tragediju, i muž i sin su umrli 1884. Bernard je imao 28 godina i umro je od tuberkuloze od koje je dugo pobolijevao. Johanna se preselila u kuću u kojoj će živjeti do smrti, “Escherhäusern”, u Zürichu. S njom je živjela i mala nećakinja koju je Johanna podizala. Priče koje je kasnije objavljivala morala je pisati kako bi “razveselila” nećakinju.

Od 1871. do 1901. napisala je 27 knjiga, četiri knjižice sa sve skupa 48 priča i novela.

Kakva je bila Johanne Spyri? Prvo, nekoliko je prikaza književnice kao depresivne i zatvorene žene. Proučavanje pisama koje je slala prijateljima i obitelji daju nam sasvim drugi pogled na Johannu. Kao udovica mnogo je putovala, bila je u toplicama u švicarskim planinama, u sjevernoj Italiji i na jezeru Geneva...imala je veliki krug prijatelja i bila je samouvjerena, neovisna žena. Možda joj je njen spisateljski rad, i priznanja, pomogao da se oslobodi stege i ljušture. Nije prihvatila ni tradicionalnu ulogu žene, ni to da žena ne može i ne smije promijeniti svoju sudbinu ili život, kako se od nje, pa čak i u njenoj obitelji očekivalo. Bavila se dobrotvornim radom i neumorno pisala. Na sreću, jer nam je ostavila ne samo ljupku Heidi i priče koje djeca drugih zemalja poznaju bolje od nas, već i knjige koje su kritički gledale a tako i ukazivale, na probleme društva 19. stoljeća. Vjerujući u osobni razvoj, prihvaćajući izazove Spyri nije “samo” književnica već i svjedokinja vremena u kojem je živjela i o kojem se usudila pisati.

Umrla je 1901. u 74 godini, u svojoj kući. Njen grob na obiteljskoj parceli na groblju “Sihfield A Zürich” i danas je pun cvijeća jer ona je napisala Heidi koju smo svi, na prvu, zavoljeli.

Ikona je Švicarske pa su njoj u čast izdali poštansku marku 1951. i na komemorativnom novčiću vrijednosti 20 CHF 2009. godine.

U travnju 2010. profesor koji je tražio ilustracije našao je knjigu koja je napisao 1830. njemački učitelj povijesti, Hermann Adam von Kamp, a što je Johanna možda iskoristila kao osnovu za svoju Heidi. “Adelheide- djevojčica iz Alpa” kako se zvala knjiga ima dvije priče koje nas podsjećaju po likovima i zapletu na Heidi. Regine Schindler, biografkinja Johanne Spyri kaže kako je moguće da je spisateljica poznavala priču jer je odrasla u obitelji koja je kod kuće imala veliku biblioteku.

Zanimljivo je da su sve knjige koje je Johanna napisala, a koje su danas zanimljive istraživačima i teoretičarima književnosti mnogo više nego nevine knjige o Heidi, veoma napredne. Johanna piše kritično o švicarskom društvu. Osobito se zanimala za sudbine djece i mladih žena što je razumljivo ako se sjetimo da su u 19. stoljeću u Europi djeca tretirana i disciplinirana jer su na njih gledali kao na male, nesavršene ljude. To što je Spyri uzela u zaštitu djece bilo je revolucionarno.

Nakon “Heidi” uslijedilo je mnogo drugih knjiga (napisala je preko 50 knjiga) a ovo su neke od dječjih:

Cornelli, Erick i Sally, Djeca Gritlija, Mäzli,, Moni – kozar, Rico i Wiseli, Priča o Ricu, Toni, mali tesar, Ujak Titus i njegov posjet selu, Eronica i drugi prijatelji, Što Sami pjeva pticama, Pilot Willis..

Postoje najmanje 20 filmova o Heidi, Japanci su pobrkali stvari kada su napravili crtanu seriju u kojoj je, inače plavokosa Heidi nacrtana kao crnokosa djevojčica. Prva Heidi bila je nijemi film još 1920., a 1937. prvi zvučni s Shirley Temple, 1952. i 1955. snimljena su dva filma na autentičnim lokacijama, potom nekoliko musicala, njemački film, televizjjsi film (Maximillian Schell i Michael Redgrave), BC adapatacija iz 1974., serija u 26 epizoda u švicarsko-njemačkoj produkciji, serija u dva dijela s Jane Seymour i Jasonom Robardsom iz 1993. a osim nekolio crtanih verzija posljednja je snimljena 2005.

Heidi je velika zvijezda u Južnoj Koreji i Japanu pa najveći broj turista dolazi iz tih zemalja u Heidiland. Lokacija je Bunder Herrscaht, čak su jedno selo preimenovali iz Oberrofels u Heididorf.

Dva nastavka , nijedan napisan od autorice, Heidi raste i Heidina djeca napisao je engleski prevoditelj Charles Tritten i ima mnogo razlika originala i nastavaka: Heidi je zamišljena i napisana kao knjiga o djevojčici a ovi nastavci opisuju je kao odraslu ženu što je mnoge razjarilo. U nekim su engleskim prijevodima koze prevedene u Mali labud i Mali medvjed iako se originalno zovu Scwanli i Baerli. Neki su prijevodi ta imena i zadržali.

Na kraju, da, “Heidi” je knjiga za djecu ali ne, nije samo za djecu.

https://citajknjigu.com/heidi-djevojcica-iz-alpa-omiljena-knjiga-iz-djetinjstva/

senoworks