TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Johann Wolfgang Goethe: Ah, najjača kušnja je bijeda. I najmudrije ribe glad tjera na udicu

  • Objavljeno u kultura
Johann Wolfgang Goethe: Ah, najjača kušnja je bijeda. I najmudrije ribe glad tjera na udicu

„Ako sretnemo nekoga tko nama duguje zahvalnost, odmah se toga sjetimo. Koliko smo, pak, puta sreli nekoga kome mi dugujemo zahvalnost, pa se toga nismo sjetili.“

„Budi ljubavi dostojan ako želiš biti ljubljen.“

„Čovjek može voljeti samo ono biće za koje je uvjeren da će biti prisutno kada mu zatreba.“

„Tko ne čini ništa za druge, ne čini ništa ni za sebe.“

„Kuje nas i oblikuje ono što ljubimo.“

„Nesreća oblikuje čovjeka i prisiljava ga da upozna samoga sebe.“

„Misliti je zanimljivije nego znati, ali manje zanimljivo nego promatrati.“

„Ljubav odolijeva vremenu koje sve otima. Nikad nije zaista ljubio onaj misli da je ljubav prolazna.“

„Svatko želi biti netko. Nitko se ne želi potruditi oko toga.“

„Teškoće rastu što se više približimo cilju.“

Johann Wolfgang Goethe je najpoznatiji i najcjenjeniji književnik iz perioda predromantizma, druge polovice 18. stoljeća. Predromantizam je u sebi sjedinio klasicistička obilježja s novim, romantičarskim pogledima na svijet. Goethe je vodeća ličnost njemačkog i europskog, književnog i duhovnog života. Zapravo alfa i omega onog vremena. Glavne odrednice velikog umjetnika s kojima je i otpočelo novo doba u umjetnosti bile su: umjetnički individualizam i originalnost.

„Kao što čovjek mora živjeti iz svoje nutrine, tako i umjetnik mora djelovati iz svoje nutrine, i to tako da uvijek potiče samo svoj individuum.“

Johann Wolfgang von Goethe - originalni genije (фото 1)

U književnosti se zalagao za neposrednost i iskrenost. Bio je protiv usiljenosti i izvještačenosti, pozivao se na srčanost, strast i maštu te na potrebu življenja iz srca, a ne iz glave. Mnogi bi se složili da nam toga danas najviše nedostaje. J. W. Goethe rodio se 28. kolovoza 1749. godine u Frankfurtu na Majni, u bogatoj i obrazovanoj obitelji koja mu je uvelike pomogla da izraste u izuzetnog i radoznalog mladića. Krenuvši na studij prava po očevoj želji, u Leipzig 1765. godine, počeo je književno stvaralaštvo u znaku rokokoa. Studij prava prekinuo je 1768. godine na neko vrijeme, a završio ga u Strassburgu. Od tada datiraju velike promjene u njegovom životu. Činilo mu se kao da se probudio iz teškog i dugotrajnog sna. Sasvim se posvetio književnosti i izdao manifest „Zum Schäkespears Tag“. U njemu je iznio glavne odrednice njemačke generacije pisaca, buntovnih i željnih korjenitih promjena, okupljenih u pokretu Sturm und Drang. Kao svestrani umjetnik, pjesnik, novelista, romanopisac i dramatičar, Goethe je obilježio cijelu epohu nacionalne književnosti i kulture pa se po njemu ona naziva i Goetheovo doba (Goethezeit). Za svog života zanimao se za mineraloške i botaničke studije, slušao predavanja o anatomiji, 1784. godine otkrio čak međučeljusnu kost u čovjeku, i zanimao se za antičku književnost. Christianu Sophie Vulpius upoznao je 1788. godine, a oženio se njome 1806. godine. U roku desetak godina mlada je žena i umrla. U sedamdeset i drugoj godini zaljubljuje se poput mladića u devetnaestogodišnjakinju koju bezuspješno pokušava isprositi. U idiličnom Weimaru živi od 1775. godine i ondje, povremeno putujući, ostaje do svoje smrti, 22. ožujka 1832. godine. Među njegova najpoznatija djela ubrajamo „Patnje mladog Werthera“ (1774.), „Tasso“ (1789.), „Rimske elegije“ (1795.), „Srodne duše“ (1809.) i svakako „Faust“ kojeg je stvarao od 1773. do njegove praizvedbe tek 1829. godine. Svi Goetheovi junaci posjeduju snažnu narav i još snažnije emocije. Oni su pobunjenici protiv društva i svakog ograničenja tog društva. Bore se za svoje ideale i osjećaje i što je za njih karakteristično, spremni su dati život za njih.

Ljubavni epistolarni roman „Patnje mladog Werthera“ napisao je 1774. godine i makar su nas učili kako umjetničko djelo valja odmaknuti od autora i gledati ga kao zasebnu cjelinu, ovaj roman potvrđuje da ništa što čovjek nije osjetio ili proživio, ne može ni prenijeti na umjetnički način. Naime, Goethe se silovito i strasno zaljubio u mladu Kestnerovu zaručnicu Charlottu Buff, tako da je izgubivši glavu napisao djelo u hipu. Roman o nesretnoj ljubavi je doživio nezapamćen uspjeh. Do kraja 18. stoljeća preveo se na sve važnije europske jezike. Čak i u dalekoj Kini porculan su oslikavali s prizorima iz romana. Način na koji su se Werther i Lotte ponašali, kako su razmjenjivali nježnost do onog kako su se odijevali, sve je to plijenilo pažnju ljudi s kraja 18. stoljeća. I žene i muškarci podjednako su birali svoju odjeću da bi bili u skladu s junacima djela. Muškarci su nosili visoke čizme, plavi frak sa žutim prslukom, a žene bijele čipkaste haljine s ružičastim vrpcama. Wertherizam je postao moda do te mjere prenesena u život da su u nekim njemačkim gradovima povukli roman iz prodaje jer je i val samoubojstava pratio ovaj trend. Za djelo „Faust“ grčevito se vezao i zapravo cijelog života studiozno je na njemu radio. Njemački renesansni pustolov, astrolog i čarobnjak Georg Faust, o čijem životu su kružile neobične legende potpuno je obuzeo Goethea. Baveći se Faustom, J. W. Goethe je pronalazio, otkrivao i upoznavao sebe, pa što se više mijenjao tako se i djelo oblikovalo da bi zaživjelo netom prije njegova odlaska.

 „Ne stvara to Goethe Fausta, nego Faust stvara Goethea.“ (Jung)

Faust budi u čovjeku problem dualnosti, suprotnosti dobra i zla, svjetla i tame, duha i materije. Izvlači na površinu naša unutarnja protuslovlja i potiče nas da prihvatimo sve kao jedno. Kad u sebi osvijestimo postojanje svijesti i ulogu ega, kročili smo na put duhovnosti koji je trnovit, ali i oslobađajući. Do istine, te neuništive supstance, ne možemo doći znanošću jer će uvijek jedna vrata za nas biti zatvorena. Zato je Goethe pošao alkemijskim putem. Ne postoji tama već samo odsustvo svjetla. Svijet je napustio u 83 godini s riječju „svjetla!“

Tekst: Sanja Ercegović

http://www.buro247.hr/knjige/prijedlozi/12249.html

Marketing

 

  cinestarskola liderstvafotbhmbhmagazin