TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Surova realnost

  • Objavljeno u kultura
Surova realnost

Tačno bih trebala izbjegavati jutarnje kafe s prijateljicama. Teške teme u rane jutarnje sate teško padnu na prazan stomak. O muškarcima se ne treba pričati prije podne.


Imala je ta prijateljica simpatiju kao srednjoškolka. On mlad, naočit. Smedja kosa i zelene oči. Pogubna kombinacija. Dolazio je sa društvom u disko. Prijateljica čekala u sobi iza zavjese. Tek kad bi vidjela da je on došao autobusom i krenuo prema disku, na brzinu bi se spremila i krenula. Inače ne bi izlazila, jer izlasci bez njega i nisu imali nekog smisla. Iako ju je gledao samo kao prijatelja, ona bi ga gutala pogledom i upijala svaku njegovu riječ. Kad je počeo rat, njegovo selo je uništeno. Molila je zajedničke prijatelje da provjere šta je s njim. Preklinjala da neko nešto kaže, sazna, provjeri... Jedan od poznanika je došao jedan dan i rekao joj da je mladić, na žalost, nastradao. Trebam li vam pričati sta se u tom momentu dešavalo u glavi jedne 18togodišnjakinje? Sve njene nade, želje i snovi da će je jednom pogledati drugačije, da ce joj izjaviti ljubav... Žalost i tuga zbog ugašenog mladog života... Surova realnost... 


Razočarenje koje je doživjela je nosila sa sobom sve godine. Iako su se u medjuvremenu dešavale druge stvari i život tekao dalje, uvijek je u podsvijesti nosila sjećanje na tragično prekinuti život. 
Razvojem tehnologije i pojavom društvenih mreža, obavljale su se stare i pokidane veze. Pronalazili su se ljudi koji se nisu vidjeli godinama. Saznavale istine. Ukucala je ime i djevojačko prezime njegovo sestre u pretrazivač. Medju izlistanim imenima-njegovo! Nevjerica! Na slici one iste oči. Poslala mu je poruku, želeći da se uvjeri da je to on. Sreća što je živ, zdrav, što ima zdravu porodicu i što su svi na sigurnom bacila je u zapećak njenu bezrazložnu tugu koju je nosila u srcu proteklih 20 godina. 


Ono što ona nije znala je da se on promjenio. Promjenio ga je novac. Nije bio ni približno onom mladiću kojeg se ona sjećala. Možda je sa 17 godina bila premlada da prepozna sebičluk, potrebu za dominacijom i onim materijalnim koja je kod njega bila jako izražena. Možda je on postao takav živeći sa roditeljima, suprugom, djecom i glumeci da je sretan... Obaveze pritisnu i čovjek se osjeti zarobljen. Žalio se. Ima sve kod kuće ali je prazan. Nedostaje mu uzbudjenja. Nedostaje mu slobode. Nedostaje mu da bude ono što jeste. S druge strane, nije spreman da se odrekne tople supice koja ga čeka poslije posla. Nije spreman da se odrekne kuće i dobrog auta. Nije spreman da se odrekne supruge za koju je siguran da ga nikada neće prevariti. 


Unio je pometnju u njen život. Nizasta. Uništio joj je san o divnom, poštenom mladiću koji se šeretski smijao djevojkama. Zamjenio ga je hladni i proračunati materijalista. Uništio joj je san o iskrenoj duši, jer on je lagao prvo sebe, pa cijelu svoju porodicu. Laže ih i danas. Ona je laž preživjela. Krenula dalje. Oprostila se od prošlosti. On je u laži i dalje zaglavljen.


Pitam je da li bi ga voljela opet vidjeti? „ Ne bih“ –kaže. „ Znam da će zvučati okrutno ali neki ljudi nas manje razočaraju kad mislimo da su mrtvi nego kad shvatimo kakvi su, u stvari, kao živi. Sve se desilo s razlogom. Ono što je moje, došlo mi je samo. Ono što nije moje, Bog je poslao nekom drugom. Daleko mu moja kuća bila. Sto mu sreća želim...“završila je. Gledam je ispod oka. Znam koliko ju je boljelo dok je mislila da je ubijen. Znam koliko se radovala kad je čula da je živ. Znam da ju je više boljelo kad je shvatila u šta se pretvorio. I opet sjedi ispred mene. Dostojanstveno se smiješi. Priča blagim tonom punim razumjevanja. 


„Volim te“ –kažem joj.
„Znam. I ja tebe, mila moja...“

ČIRKIĆ ALMA

https://www.facebook.com/CirkicAlma/

Marketing

 

  cinestarskola liderstvafotbhmbhmagazin