TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Tin Ujević: Kako da razumijem čovjeka koji se ubio zbog jedne žene? A ostale?

  • Objavljeno u kultura
Tin Ujević: Kako da razumijem čovjeka koji se ubio zbog jedne žene? A ostale?

Tin Ujević ostao je zapamćen kao najveći boem hrvatske intelektualne kreme te velikan u hrvatskoj avangardi. Tin Ujević rođen je 5. srpnja 1891. godine u malom zabiokovskom gradu Vrgorcu, a ostao je zapamćen po svom lirskom opusu. Velik dio njegovih pjesama objavljen je posmrtno.

Tin Ujevichttp://www.biografija.com/wp-content/uploads/2013/11/Tin_Ujevic-300x200.jpg 300w" sizes="(max-width: 600px) 100vw, 600px" style="height: auto; max-width: 100%; display: block; margin: 0px auto 20px;">

Rane godine

Tin Ujević završio je studij hrvatskog jezika i književnosti, a nakon toga i klasičnu filologiju te filozofiju koju je završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Iako je tijekom studija u svojim političkim pogledima bio blizak pravaškim uvjerenjima, 1912. godine ipak se okrenuo politici jugoslavenskog integralizma, zbog čega je nekoliko puta boravio u Beogradu.

Nakon povratka u Hrvatsku 1912. godine uhićen je i kažnjen trogodišnjim izgonom, zbog čega je 1913. godine emigrirao u Pariz. Upravo je boravak u Parizu utjecao na Tinovo stvaralaštvo i njegov pogled na književnost.

Nakon početka Prvoga svjetskog rata Ujević se priključio krugovima oko Jugoslavenskog odbora, ali nakon što je 1917. godine ojačao srpski pokret, Tin je prekinuo suradnju, pa je do 1919. godine u Parizu živio u teškoj oskudici.

Obitelj

Tin Ujević rođen je pod punim imenom Augustin Josip Ujević po nekadašnjem običaju župe imotskih Poljica kada su sva krštena djeca dobivala dva imena. Tin je rođen kao jedno od petero djece od kojih je jedno umrlo u djetinjstvu.

Tinov otac bio je Ivan Ujević porijeklom iz Krivodola, a majka Bračanka, iz mjesta Milne. Tin je prva tri razreda osnovne škole završio u Imotskom, a nakon čega seli u Makarsku gdje završava osnovnoškolsko obrazovanje. Već u 13 godini života Tin je polako počeo pisati pjesme.

Najveća postignuća

Nakon što je emigrirao u Pariz nastale su zbirke pjesama “Lelek srebra” i “Kolajna” koje su objavljene 1920. i 1926. godine, nakon što se vratio u domovinu. Iz Pariza je redovno slao pjesme i članke u hrvatske časopise, zbog čega mu je deset pjesama uvršteno u antologiju “Hrvatska mlada lirika” iz 1914. godine.

Poslije Pariza Tin je određeno vrijeme živio u Beogradu gdje se uključio u književne i kulturne krugove. U to su vrijeme objavljene zbirke pjesama koje su nastale pod utjecajem Paula Verlainea, Charlesa Baudelairea i Arthura Rimbauda.

Osim što je pisao brojne pjesme, Ujević je pisao i brojne kritičke i političke tekstove. Većinu svojih književnih pogleda objavio je u esejima “Oroz pred Endimionom” te “Sumrak poezije”. Godine 1930. preselio se iz Beograda u Sarajevo.

U to je vrijeme objavio dvije zbirke pjesama koje pripadaju zrelijoj fazi stvaralaštva. Radi se o zbirkama poezije “Auto na korzu” i “Ojađeno zvono”. U Sarajevu je Tin živio do 1937. godine kada se preselio u Split u kojem je ostao tri godine, a zatim se zauvijek vratio u Zagreb.

Tijekom boravka u Splitu 1938. godine objavio je dvije knjige eseja pod naslovima “Ljudi na vratima gostionice” i “Skalpel kaosa”. Nakon dolaska u Zagreb Ujević je prihvatio stalno radno mjesto u glasilu hrvatskih namještenika “Pravica”.

Kako je govorio nekoliko stranih jezika, Ujević je nakon uspostavljanja Nezavisne Hrvatske Države postavljen za prevoditelja u Ministarstvu vanjskih poslova. Zbog tog je angažmana tek 1954. godine objavljena zbirka pjesama “Žedan kamen na studencu”, iako je za tisak bila pripremljena već 1945. godine.

Od važnijih objavljenih djela još za njegova života su: Auto na korzu”, (1932), “Ojađeno zvono”, Matica hrvatska, (1933), “Skalpel kaosa”, (1938) i “Ljudi za vratima gostionice” (1938).

Tin Ujević za života nije dobio niti jednu književnu nagradu, ali se zato mnoge književne svetkovine danas nazivaju njegovim imenom. Njegovim je imenom nazvana najveća hrvatska pjesnička nagrada “Tin Ujević”.

Ova velikan hrvatske književnosti umro je 12. studenog 1955. godine u Zagrebu. Prema mišljenju brojnih književnih kritičara, Tin Ujević je svojim radom koji predstavlja pokušaj sinteze klasičnog i modernog u hrvatskoj književnosti zauzeo ravnopravno mjesto s Krležom na vrhu hrvatske modernističke književnosti.

Autor: S.Š., Foto: Kaiser87/Wikimedia

Medij

senoworks