TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Voljeti ili ne voljeti

  • Objavljeno u kultura
Voljeti ili ne voljeti

Posmatram juče gospodju na sjedištu pored mene. Kasne šezdesete. Plava kosa. Dugi prsti sa elegantnim prstenom i lijepo oblikovani nokti. Umorno lice i tužne oči. Na usnama osmijeh. Ne priča puno. Ne zanovijeta. Ugodan je saputnik. Nekako se svi prema njoj ophode sa poštovanjem. Jednostavno ima takav stav.


Kad smo stigli na odredište izgubila sam je iz vida. Znate već kako to ide. Smještaj, pa istraživanje gdje jesti, piti i sve ostalo što radite po dolasku u turističko mjesto u kojem ranije niste bili...
Ujutro se dosta rano budim. Napravim si kafu jer jos uvijek ništa ne radi i lagano se spustim do plaže. 
I ona je tamo. Sjedi sama. Pored nje takodje kafa. Zamišljeno gleda u more. 
Poželim joj dobro jutro. Pozove me da sjednem pored nje. Iskreno, jedva sam dočekala. 
"Koja je vaša priča?"-pitam je. Nasmiješi se sjetno. Očekivala sam priču o dugom, sretnom braku. O unučićima, o ljubavi, o poštovanju. Možda njegovom preranom odlasku. Iznenadila me je. 
Pitala me je da li sam ikada čula za objašnjenje zašto su ljudi nesretni u ljubavi. 
"Voljela bih čuti vaše mišljenje" - kažem. 
Po njenim riječima, počelo je sa Adamom i Evom. Kad su počinili grijeh, Bog je razmišljao kako da ih kazni. Ne samo njih. Cijelo čovječanstvo. Odlučio je tada da će svaki čovjek imati svoju srodnu dušu, ali samo rijetki će imati priliku da je sretnu. Ostali će biti nesretni i tragati, a poneki će je naći čisto da bi drugima pokazali da srodna duša postoji i naveli ostale da i dalje tragaju.Oni koji je ne pronadju biće kažnjeni tako sto će gledati sreću onih koji je pronadju, a ovi drugi, naoko sretniji, tako što će je izgubiti kad im je najljepše. 
"Čula sam to objašnjenje negdje"- kazem joj.
"Ja drugog nemam"- kaže. 
"Bili smo tako sretni i zaljubljeni. Disali kao jedno. Imali milion planova. Ukrade se. Ode medju andjele. Jedva sam ja to preživjela. Opala mi kosa bila. Htjela se ubiti. Onda sam nekako shvatila da svi plaćamo tudje grijehe i pomirila se s tim. Cijeli život putujem. Obilazim mjesta koja sam željela obići s njim. Nekako osjećam da je uvijek tu pored mene. Tada mu se nasmiješim..."
Gleda u more zamišljeno... Posmatram je ispod oka. 
"Gledaš me." - s osmijehom reče.
"Da. I razmišljam....."
"Imam osjećaj da se ne slažeš."
"Jednostavno sam drugačija"- s oklijevanjem rekoh, ne želeći je povrijediti.
"Vidim. Osjetim"- prošaputa. "Djeluješ snažno. Šta mislis o svemu? Baš me zanima."
Jedva sam dočekala da me to pita. 
"Znate, gospodjo, ja vjerujem da je Bog milostiv. Mislim da nas nikada ne bi kažnjavao na taj način. Pogotovo ne cijeli ljudski rod. Tako da to objašnjenje kod mene ne bi prošlo. Drugo, često nam uzme nekog ili kako kažu, zatvori jedna vrata da bi nam otvorio druga. Patila bih ja, ali bih s vremenom odškrinula druga, čisto da vidim šta me čeka iza. Ne mora biti isto. Nikada i ne može biti. Ne postoje dvije iste osobe. Ali ko zna? Mozda ste se odrekli neke drugačije ljubavi, supruga, djece, unučića... "
"Razmišljala sam o tome. Mada dosta kasno, kad to više nisam mogla promjeniti"
"A tvoja priča?"- pita me.
"Sastoji se iz više dijelova."- kažem.
Smijemo se i gledamo u more. Uživamo u jutru. Pričaćemo mi još.
Ona o njemu i svojim putovanjima. Baš me zanima čime vas to obilježi jedan muškarac da cijeli život ne poželite nikog drugog. Da li su posebni takvi muskarci ili žene poput nje?
Ja ću o gospodjici Oluji. Ona je najvažniji segment mog života. Pričaćemo o prijateljstu, o ljudima...
Imamo deset jutara pred sobom. Dogovorile smo se. Deset toplih, mirnih jutara sa mirisom kafe i mora... 
Ja se radujem novom prijateljstvu. Radujem se tim jutrima. Lijepo je prići nekom ili dozvoliti nekom da vam pridje. Prijatelju, prijateljici, muškarcu... Društvena smo bića.Ako vas ne budem gnjavila pričama, sad znate gdje sam. S nogama u pijesku i u društvu nove prijateljice pijem kafu i pozdravljam dan .

Znate li šta dobijete kad mama od 40 i kusur izadje da kćerkom od 14 da malo prošeta po ljetovalištu, čisto da vide šta to klinci rade noću i da bi ispipale puls ostrva u satima kad normalne mame spavaju? Neprospavanu noć! Reviziju svojih odgojnih metoda koja je trajala do maloprije! O brizi za budućnost svijeta ne trebam ni misliti...
Od malih nogu gospodjici Oluji ponavljam da žena prije svega treba da bude dama. Od malih nogu joj pričam o dostojanstvu, o poštovanju same sebe da bi mogla da poštuje druge... Pričam joj o ljepoti ženskog tijela i duše, o nježnosti i ljubavi koje postoje u svakoj od nas ali se ne dijele tako olako okolo. Treba ih njegovati i čuvati. Treba birati kome ih pokloniti jer se s vremenom troše i žena ostaje prazna i tupa...
Juče na plaži jako puno mladih ljudi... 
Britanci koji igraju nogomet na pijesku s golovima od limenki... Iako su pive prethodno popili i malkice ih je uhvatilo, ljubazno izvinjenje uz presladak osmijeh kad lopta prekine vas drijemež nije izostajalo. Uredno su pokupili sve svoje smeće prije odlaska s plaže. Fina neka djeca... 
Njemice pored nas leškare na ležaljkama. Degustacija koktela je bila zabavna. Slikanje, mazanje svijetle puti da ne izgori, napadi zaraznog smijeha... Uživala sam gledajući ih. 
Pod utiskom svega toga, izadjemo Oluja i ja sinoć prošetati. Dogovor je da ne ulazimo u klubove jer je još uvijek mala. Sinoć je to trebala biti izvidnica za recimo, naredno ljeto. Ne znam ja kako će to izgledati... Ne znam ni kako ću je pustiti... Vidjećemo...
Uglavnom, dječaci su pristojni. U grupicama su, namirisani i naoružani šarmom. Osjeti se miris alkohola ali nista strašno. A djevojke... Uhhhh...Kratki šorcevi koji apsolutno ništa ne kriju. Kratke, uske majice koje ništa ne ostavljaju mašti. Litri alkohola... Jaka šminka koja se s vremenom topi na licu... U damama ništa damsko... Barovi su otvorenog tipa. Sa ulice se sve vidi. Takmičenja u ispijanju pića, u tverkanju, plesu oko šipke... One uživaju u pažnji muškaraca koji ih gledaju dok ispijaju svoje piće. Malo ko drži čašu u ruci. Uglavnom su to flaše... 
I klinci, par godina stariji od Oluje. 
Posmatram je ispod oka. Šutim. Suzdržavam se i čekam da čujem šta misli o svemu. Priznajem, najradije bih joj prekrila oči rukama i odvela je daleko. Ipak, svjesna sam da to ne mjenja nista. 
Prilazimo lagano našem smještaju svaka zaokupljena svojim mislima. Spremamo se za spavanje. Odjednom, progovara. 
"Jesi li primjetila, mama, kako su nepažljive one djevojke?"
"Nisam sigurna na šta misliš."- kažem. 
"Pića im stoje otvorena. Ne paze na njih. Tako im je lako nešto ubaciti."
Odahnem. Ipak me je slušala kad sam pričala. 
"Volim ja ples."-nastavlja više za sebe. "Ali onaj lijepi, normalni. Znaš onaj što ti kažeš da priča priču za sebe? Ovo mi se nekako čini ponižavajuće za ženu. Uvijek kažeš da su žene ukras svijeta. Svaka je posebno brušeni dijamant. Zašto one to ne znaju? Hoću li ja ikada naći dečka? Možda oni više vole ovakve djevojke..."
"Mislim da smo pričale o privlačenju. Kako zračiš, tako privlačiš..."-počinjem nesigurno.
"Sutra ćemo o tome." -kaže Oluja. "Spava mi se. Hoćeš li mi sutra kupiti torbu s jednorogom? Dopala mi se i ona roza narukvica."
Odahnem... Još uvijek imam vremena. "Kupiću ti sve. Samo ne žuri da porasteš."-kažem.
Jutros nisam pametnija. Nisam pronašla magični omjer modernog i tradicionalnog vaspitanja. Moraću po intuiciji, kao i do sada. Prvo ću malo odspavati. Onda odoh po torbu sa jednorogom... Ah, da! I narukvicu :)
Svijet ćemo spašavati kasnije...

ALMA ČIRKIĆ

https://www.facebook.com/CirkicAlma/

Marketing

 

  cinestarskola liderstvafotbhmbhmagazin