TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Facebook najavljuje radikalnu novu uredničku politiku

Facebook najavljuje radikalnu novu uredničku politiku

Postoje svega dva načina za zaraditi novac”, kazao je Jim Barksdale, nekadašnji direktor Netscapea, dok je sredinom devedesetih Netscape bio ozbiljna tvrtka. “Jedan način je paketirati. Drugi je odpaketirati”. Barksdale se referirao na izmjenične poslovne cikluse, unutar kojih novi igrači ponude paket usluga ili proizvoda kakav stari igrači nisu mogli ili znali ponuditi.

MIRAN PAVIĆ

TELEGRAM.HR

Najpoznatiji paket u povijesti vjerojatno je kabelska televizija, paket u kojem korisnici dobiju stotine TV kanala s vijestima, zabavom, sportom i edukativnim sadržajima po znatno boljoj cijeni, nego da su morali pojedinačno kupiti pretplatu na svaki od tih kanala. Posljednjih nekoliko godina, gledamo odpaketiranje tog modela, s Netflixom koji je na dijelu kabelskog sadržaja – zabavi – izgradio sasvim novu paradigmu i ponudio vlastito paketiranje.

LIBERALIZACIJA KOMUNIKACIJE DOVELA JE DO RAZVOJA DRUŠTVA
Parafraza Jima Barksdalea aplicirana na medije – medij kao kanal poput televizije, radija ili interneta, a ne kao grupa izdavača – glasila bi otprilike, da postoje svega dvije faze medijskog razvoja: regulacija i deregulacija. U prvoj, deregulativnoj, medij se razvija uglavnom slobodarski, ponekad kaotično i uvijek nepredvidljivo, uz svoje dobre i loše strane takvog razvoja.

Dobar primjer su tiskana izdanja od sredine, a posebno krajem 19. stoljeća; sve veća dostupnost tehnologije, pad troškova i razvoj građanskog društva značili su, da je sve veći broj privatnika i organizacija mogao financirati vlastito izdanje. Ta liberalizacija komunikacije za društvo je, jasno, bila iznimno blagotvorna: ogroman broj novih ideja, pisaca, mišljenja i stavova odjednom prodire na javnu scenu.

Što je, naravno, kao i u kasnijoj eri digitalne liberalizacije, značilo i pojavu velike količine demagoga, populista, manipulatora i lažova, no neto društveni učinak apsolutno je bio pozitivan (i tada su se, kao i danas, vodile rasprave o tome je li otvaranje medijskog prostora dovelo do vala populističkih političara). U drugoj, regulativnoj, oni koji su uhvatili pozicije, počinju ih žestoko braniti, često uz pomoć zakona i propisa.

FACEBOOK ĆE ODLUČIVATI ŠTO JE DOBRO ZA NJIHOVE KORISNIKE
Jučerašnjom objavom Marka Zuckerberga posve je jasno – što se interneta tiče, duboko smo u drugoj fazi, kontrakcijskoj i regulativnoj. Osnivač Facebooka najavio je, da će njegova društvena mreža uskoro početi smanjivati doseg članaka i objava za koje procjeni da su suviše provokativne, uvredljive, polarizirajuće ili senzacionalističke.

Dakle, ne onih objava koje evidentno krše zakon ili Facebookova pravila, ne onih objava koje evidentno šire mržnju i pozivaju na nasilje, ne onih objava koje evidentno lažu u naslovima i korisnike navlače na klik; sve to Facebook je adresirao u prethodnih nekoliko godina. Od jučer, po prvi put najavljuju da će donositi vrijednosne odluke o tome koji sadržaj je dobar za korisnike, a koji nije – s kojim sadržajem korisnici imaju puno interakcija, a da nisu ni svjesni kako za njih nije dobar.

ZAŠTO JE OVO EKSTREMNO OPASNA ODLUKA
Za Facebook i društvo, ovo je ekstremno opasan put. Suština Facebooka u prostoru je za objave koje će dio korisnika smatrati provokativnim, uvredljivijim ili polarizirajućim – upravo zato, što Facebook omogućava stotinama milijuna svojih korisnika da se udružuju po vrijednosnim i interesnim načelima, često žestoko suprotstavljenima vrijednostima raznih drugih skupina. Ono što je jednima provokativno, drugima je mudro i promišljeno, i obrnuto.

Jasno je, očekivano i zdravo da će objave ultrakatoličkih grupacija ozbiljno iritirati liberalnije korisnike, ili da će protivnici muslimanskih migracija snažno reagirati na argumente zagovornika slobodnije razmjene ljudi, ili da će fanovi Velimira Bujanca grozničavo prijavljivati objave Velimira Šonje, ili da će Narod.hr i Radnička Fronta šiziti na dobar dio Telegramovih objava.

Ustavno-pravni okviri liberalne demokracije, na snazi od kraja Drugog svjetskog rata, dizajnirani su tako, da najsnažnije štite upravo takvu razmjenu mišljenja (u čemu je Amerika krajnje doslovna, a post-nacistička Europa ipak opreznija). Dokle god ne prelazi u širenje mržnje prema određenim skupinama, ili pozivanje na nasilje, sloboda govora osmišljena je baš zato, da zaštiti govor s kojim se uopće ne slažemo, koji smatramo uvredljivim i provokativnim, i koji sami nikad ne bismo upotrijebili, bez da netko završi obezglavljen, skuhan ili prognan.

ZUCKERBERGOVA OBJAVA UZNEMIRUJUĆA IZ ČETIRI RAZLOGA
Objava Marka Zuckerberga duboko je uznemirujuća, iz najmanje četiri razloga. Prvo, na načelnoj razini, Facebook je izašao iz ustaljenih okvira slobode govora uspostavljenih posljednjih sedamdesetak godina. Kao privatna kompanija Facebook ima puno pravo proglasiti se indijanskim vračem ako želi, no materijalna je činjenica da trenutno uživa monopol u društvenim mrežama i upravlja životima milijardama ljudi.

Drugo, kao u jeftinom šund-romanu radnje smještene u jedno od narednih stoljeća, dobili smo ekstremno imućnog pojedinca dovoljno ufuranog u vlastito mesijansko poslanje, da milijardama ljudi želi određivati što je dobro, a što nije, zakoni i ustavi neka odu kvragu; Zuckerberg je, pritom, dovoljno moćan da to efikasno i provede. Školski udžbenici obiluju primjerima ljudi, koji su iz osjećaja poslanja počinili neslućene strahote.

Treće, uspostava Facebooka kao ultimativnog vrijednosnog arbitara strateški je nepametna; Mark Zuckerberg sasvim sigurno ima ispravne motive, ali neće zauvijek ostati na čelu kompanije, a nakon njega u vlasničko-upravljačku strukturu mogu ući razni akteri i fondovi poput kineskih, arapskih ili ruskih. Jesmo li sigurni, da ruskoj ili kineskoj ili bilo kojoj drugoj oligarhiji s manje ispravnim motivima od Zuckerbergovih želimo prepustiti takvu kontrolu?

Na kraju, svaka kompanija, kojoj možda padne napamet izazvati Facebook i srušiti njegov monopol, sada će morati biti spremna na stotine milijuna dolara sudskih troškova – jer, ako je zakonski i poslovni zahtjev, da se platforma ponaša poput medija i donosi suštinski vrijednosne odluke, tko pri zdravoj pameti će pokušati izazvati Facebook? Zakonski napori Europske unije samo su oslabili kompetitivnost tržišta i učvrstili pozicije internetskih giganta.

FACEBOOK SE NE BI SMIO PONAŠATI KAO TRADICIONALNI MEDIJ
Upravo je fascinantno, da oni koji se bore protiv Facebookove dominacije – europski birokrati, nacionalni regulatori, vlasnici medija i nepromišljeni izdavači – čine sve, kako bi osigurali još dublju i maliciozniju dominaciju Facebooka. Licemjerno inzistiranje da se Facebook ponaša kao tradicionalni medij kao posljedicu je moglo imati jedino to, da se Zuckerberg osjeti pozvanim proglasiti svjetskim urednikom naših vrijednosti, stavova i ideja.

A to sasvim sigurno nije umanjilo njegovu osobnu moć, ili moć njegove kompanije.

ČINITI DOBRO U PRAKSI ZNAČI NEŠTO POSVE DRUGO
Da se razumijemo, u ovoj fazi Facebookova ili Googleova razvoja, tim kompanijama apsolutno odgovara razgovarati o regulativi i mekanoj cenzuri vlastitih korisnika. Za eventualne pravne posljedice, poput učestalijih tužbi, imaju dovoljno novca; tako umiruju ulagače i preveniraju nešto puno drastičnije, poput rasturanja na nekoliko kompanija; i na kraju, kupuju bodove kod mainstream medija koji još uživaju neki utjecaj, a koji su nasrnuli na tech divove.

No, ovdje se nažalost ne radi samo o pragmatičnom poslovnom potezu Facebookovih direktora – još od predsjedničkih izbora 2016. godine, Zuckerberg propovijeda paternalističku viziju Facebooka kao alata za, što bi Biblija rekla, činiti dobro. Činiti dobro na prvu može zvučati dobro, no onda se sjetite što to u praksi znači: nekoliko multimilijardera u tridesetim godinama na kampusu u sjevernoj Kaliforniji donosit će odluke, kojima će određivati što više od dvije milijarde ljudi svakodnevno gleda i čita.

senoworks